Polarni medvjedi su se lovili hiljadama godina, uglavnom zbog hrane, krzna, ali i iz vjerskih razloga. Organizovani lov zbog kože počeo je u 16. vijeku a prestao je u 18. vijeku. Ubijanje se naročito povećalo 1950-1970, kada su lovci počeli koristiti sniježna vozila, motorne čamce i vazduhoplove. Lov je najveći uzrok smrtnosti polarnih medvjeda. Danas ih love jedino Arktičko, domorodačko stanovništvo zbog zbog mesa, krzna i prodaje kože. A takođe su ubijani u samoodbrani i zbog zaštite posjeda. Lov je regulisan zakonom u Kanadi, SAD, i na Grenlandu, a potpuno je zabranjeno u Norveškoj i Rusiji. Izlijevanja nafte u more iz tankera, takođe šteti polarnim medvjedima. U dodiru sa naftom, krzno im gubi sve funkcije, a takođe im se smanjuju i izvori hrane. Otrovni gasovi i industrijski otpad imaju dugotrajne posljedice na zdravlje i život polarnih medvjeda.
Gladovanje
To je veliki problem za nedorasle i neiskusne, jer iako nešto i ulove, stariji će ih otjerati od njihovog plijena. Gladovanje je takođe izražajno i kod starih, oslabjelih polarnih medvjeda.
Kao i sve druge vrste i polarni medvjedi su skloni raznim oboljenjima i napadima parazita. Naročito često oboljevaju od trihineloze, a zaraze se jedući inficirano fokino meso..jpg)
Dužina života
Polarni medvjedi žive od 20-30 godina starosti. Mali procenat živi 15-18 godina. Najstariji polarni medvjed u divljini je živio 32 godine, a u zoološkom vrtu 41 godinu. Starost se mjeri pomoću zuba, jer svake godine na zubima se pojavi jedan sloj dentalne mase. Odrasli polarni medvjedi nemaju prirodnih neprijatelja. Mužjaci ubijaju druge svoje vrste u borbi za ženku, ili ubijaju ženke koje štite mladunce. Mladunci mlađi od 1 godine su plijen odraslih mužijaka polarnih medvjeda i drugih mesoždera poput vukova. Novorođončad ponekad prožderu bijesne ženke.
.jpg)
