Filozofija

 

Filozofije uglavnom nisu ono što su i religije, one predstavljaju preteče naučnih otkrića i stvaraju život podnošljivijim. S druge strane, religija nam nameće "Boga" kao čovjekovu potrebu i nužnost, te smatra da kad bi čovjek imao veliku moć bio bi najneobuzdanije biće prirode, gori od svih prirodnih nepogoda, gori od čopora najdivljijih životinja.

Ovdje je svijet predstavljen kao vječita borba gdje se sve želje koje ljudi imaju mogu sagledati preko konteksta moći, a pojedinci ih mogu ostvariti jedino isključivanjem želja drugih. Sve drugo je "laž".

-Logiku Niče smatra samo korisnom alatkom za preživljavanje.

-Za nauku kaže da je ona samo jedna privremena interpretacija Svijeta i njene istine su promjenjive, tj. nestalne, a naučni zakoni su samo ljudska zapažanja. Vjeru mnogih u nauku i naučni napredak Niče smatra opasnom iluzijom i naučni napredak ne proizvodi uvijek ljudsku sreću. On se opet ovde vraća na svoju "volju za moć".

-Ljudi i njihovo mišljenje nisu autonomni kako to mnogi smatraju i kako to ljudi vole da jesu. Naprotiv, oni su uvijek proizvod istorije, tj. kompleksne društvene i političke prošlosti.

                                                                    

Ničeovo mišljenje o moralu mnogi smatraju nešto grubljim, ali ćemo spomenuti određene stvari iz čisto filozofskih razloga.

Svojim mitom o "natčovjeku" (ubermensch) i "vječnom vraćanju istog" Niče se suprostavlja haosu i očaju nihilizma koji će nastupiti u zapadnim civilizacijama nakon sloma hrišćanskog i naučnog pogleda na svijet. "Nadčovjek" će biti snažan i zdrav pojedinac koji vodi čulan zemaljski život, oslobođen od vjerovanja u transcendentalnu (iskustvo u mislima) realnost i od "morala stada." Ta Ničeova nova civilizacija se više usmjerava na umjetničke negoli na metafizičke zadatke i on nigdje nije opisao zakone koji bi vladali u takvom strasnom i više instiktivnom životu. Ovo je sad dio njegove filozofije koju je zloupotrebio Hitler dopunivši je na svoj način, gdje je sam vidio sebe i druge naduvane fašističke mužjake kao nadljude.

                               

Niče dalje nije nigdje ni objasnio kako bi politički izgledao ovaj novi sistem života, ali je jasno da se radi o novom "aristokratskom" društvu. Njegov nadčovjek je viša rasa u smislu nadvladavanja samog sebe a ne vladanje nad drugima, kako su to shvatili za sebe fašisti. Ovaj novi čovjek nije poput ostalih, zainteresovan samo za materijalna zadovoljstva i moral stada, ljubitelj jedino lične udobnosti. Suština je u tome da mi sami sebe stvaramo, a to stvaranje je više umjetničko stvaranje, a šta se desilo sa "Bogom" možete vidjeti u narednom članku - Bog?

Ničeova kompletna filozofija zna biti dosta kontradiktorna, ali on i dalje ostaje velikim filozofom koji je dao mnoge odgovore na stanje čovječanstva i neke nove moguće šeme za dalji razvoj istog. On takođe duboko zalazi i u problematiku psihologije i sociologije kroz ova svoja razmatranja, te postavlja pitanja koja do tad niko nije postavio. Mogu li ljudi i društvo preživjeti na otrcanim, zastarjelim idealima i vrijednostima u koje više niko istinski ne vjeruje?

                                                                                                            

Niče duboko vjeruje u umjetnost koja bi mogla odigrati veliku ulogu u stvaranju razumljivijeg i podnošljivijeg života, da se kanimo vjekovne samoobmane i da uživamo i slavimo to gdje jesmo.

Niče je nazirao obrise postmoderne kulture, ali to baš i nije ona u kojoj mi sad živimo. Možda je jednostavno malo korisno osvježiti se u Ničeovoj filozofiji i bar donekle razbiti negativne predrasude u savremenom društvu. Svjedoci smo da nam danas treba socijalna inovacija za sveukupni ljudski napredak, a ne samo tehnologija i njeno korišćenje protiv samog čovjeka.

Ipak, ove ideje su ostvarile ogroman uticaj na literaturu i na život, pa čak i čestim pogrešnim interpretacijama ne ide se uvijek u negativnom smjeru. Ničeovim riječima rečeno - Naša istina je uvijek uzrokovana našom voljom za moć. Apsolutne istine nema. Pa bacimo se onda na umjetnost i uživajmo u životu.

"Ništa ti ne vrijedi da čitaš Kanta ukoliko ne razumiješ."

 

Nadčovjek

                                   


Narod (stado) teži samo golom održavanju, a to je već propadanje. Moral jakih se razlikuje od morala slabih i zato sve vrijednosti treba preispitivati (ustanoviti nove i razbiti stare). Iz ovakvih stavova Niče postavlja ideal novog čovjeka- "nadčovjeka"

.

Nadčovjek (Übermensch) je budućnost, on ima snažno izraženu volju za moći; razlikuje se od obićnih ljudi jer ima hrabrost, odgovornost i ne boji se opasnosti- on je smisao Zemlje. Niče je tvrdio da svijet nije završen, da se sve ruši i ponovo gradi i govorio je da je takav krug bitka. Nadčovjek se ne boji tog vračanja i on prihvata život i ponavljanje. Fridrih Niče je smatrao da evolucija čovjeka nije završena i da je sljedeća faza nadčovjek- ne jedan narod, niti nacija, nego čovječanstvo.

Nihilizam

Kao filozofsko stajalište, nihilizam je pogled na svijet, a pogotovo ljudsku egzistenciju, bez ikakve svrhe, značenja, ili razumljive istine. To je teorija koja promovira stanje u kojem se ne vjeruje ni u šta, ili u kome ne postoje ciljevi. Termin se nekorektno koristi da bi se okarakterizirale one ličnosti koje ne djele sa drugima neku određenu vjeru ili određeni skup apsolutnih vrijednosti.

Neki veliki filozofi poput Fridriha Ničea su pisali o nihilizmu. Niče je opisao kršćanstvo kao nihilističku religiju, jer je uklonila značenje sa ovozemaljskog života, i fokusirala ga na navodni drugi život.

Paradoks nihilizma

Kao filozofsko stajalište, nihilizam je pogled na svijet, a pogotovo ljudsku egzistenciju, bez ikakve svrhe, značenja, ili razumljive istine.

U filozofiji možemo naći jednu paradoksalnu izjavu:"Ne postoji istina". Ova izjava je na prvi pogled samo-kontrirajuća. Ona istiće da ne postoji istina. Ali, da bi ovo bilo tačno, sama doktrina mora biti netačna. Prema tome, doktrina govori da nema istine, ali u isto vrijeme tvrdi da je ona istinita. Ovo je paradoks nihilizma.