Niče i ljubav

(Pečenica "Majzenburg")

Fridrih Niče, njemacki filozof i prozni pisac vazio je za ženomrsca. Ne bez razloga. Niče se nikada nije ženio, nije se znalo ni za neku njegovu ljubavnu avanturu,a u svojim djelima je o ženama pisao sa potcijenjivanjem tvrdeći da su žene nježna i dragocjena, ali i opasna igračka ,da su predodređene za kućni, a ne za javni posao.

Pa ipak, 1882.godine, doživio je svoju jedinu, veliku i nesrećnu ljubav.

Večere kod gospođe Melvide fon Majzenburg bile su čuvene zbog uvijek novih specijaliteta koje je smišljala njena odlična kuvarica. Jednoj takvoj večeri, kad je poslužena "pečenica Majzenburg", prisustvovao je i Fridrih Niče. Uživao je u ukusnom jelu koje je svesrdno hvalio, ali mu je zastao zalogaj u grlu kada se na vratima pojavila okasnela gošća, dvadesetogodišnja Lu Salome. Ova finska Jevrejka bila je ne samo veoma liepa već i obrazovana i načitana devojka. Upoznavši popularnog pisca kome je tada bilo 38 godina, sa divljenjem i poštovanjem govorila je o njegovom djelu koje joj nije bilo nepoznato. Niče je bio očaran, razoružan, osvojen.

Mora se reći da se Lu Salome ipak držala uzdržano prema Ničeu, mada mu je ispjevala i posvetila dvije pjesme, "Bol " i "Molitva životu". Zanesen i opijen ljubavlju Niče je napisao jednom prijatelju da "Salomina pjesma zvuči u meni kao glas koji sam uvijek očekivao, još od djetinjstva; nijednom je nisam pročitao bez suza."

A gospođi Melvidi fon Majzenburg u pismu kaže da je ova godina uljepšana sjajem i radošću zbog mlade duše koju je upoznao u njenoj kući. Na žalost, sreća započeta u proljeće ugasila se u jesen. Ničeova ljubav nije bila uzvraćena, Lu Salome mu je to jasno stavila do znanja. Ona mu je saopštila da se divi njegovom duhu i umu, ali da je svoje srce poklonila njegovom prijatelju Reu.

Očajan, Niče je tri puta bezuspješno pokušao da izvrši samoubistvo velikim dozama lijekova koje je uzimao protiv nesanice i glavobolje. Vremenom, strašan bol zbog neuzvraćene ljubavi postajao je sve slabiji i Niče se oštro suprostavljao majci i sestri koje su ružno govorile o djevojci. Sa još većim žarom predao se radu i do kraja života ni jedna žena nije uspjela da ga zainteresuje.

A u jednom pismu upućenom poslije godinu dana gospođi Majzenburg, Niče je napisao: "Doći ću u srijedu na večeru, ali molim vas, nikada me više nemojte poslužiti onom, za mene kobnom, "pečenicom Majzenburg"…"