Veličanstven je, čudesan pas, jake građe i krepkih nogu. Pobuđuje poštovanje i čudenje.Izrazita glava je na čeonom delu pljosnata. Stop je lagano naglašen, njuška je snažna. Oči su smeđe s živahnog pogleda. Uši su ovješene, visoko postavljene, kratke i trokutaste. Rep je dosta odlakan, nije savijen. Dlaka je mekana, glatka i duga, lagano valovita, mada ne kovrčava. Boja je sjajno crna, sa smeđim poljima na licu, iznad očiju i na donjim dijelovima nogu. Na prsima, na kraju repa i na šapama su bele pjege. Visina - 66 do 68 cm, težina - do 40 kg. Životna dob je srednje duga, kao i kod drugih većih pasmina.Taj pas je bio teratelj domaćih životinja, a koristili su ga i za vuču mlekarskih kolica. Najviše ih je bilo južno od Berna, u kraju Durrbach, a domaćini su ga zvali Durrbachler. Godine 1900. postao je švicarski nacionalni pas, a 1908. su ga nazvali bernski planinski pas. Od tada je bio sve omiljeniji. U selima su ga koristili kao čuvara. Držali su ga i kao psa za pratnju i porodičnog psa. Izvanredno je oprezan i upozorava na sve što mu se učini sumnjivo. Jako voli decu i čuva ih ako je to potrebno. Poslušan je, ali ne i ponizan, ima dovoljno prirodne oštrine, iako ne ugrize brzo. Taj planinski pas doista nije zahtevan, ali mu je uvek potrebno dovoljno prostora i kretanja. Može živeti vani, mada mora biti povezan s članovima porodice. Možemo ga školovati kao sportskog psa, jer postiže dobre rezultate. Miran je. Dlaci je potrebna redovita nega.