Ovaj složeni društveni život psa i
sistemi koje on koristi da bi komunicirao sa svojim srodnicima podrazumevaju i
obuku ostvarenu tokom prvih meseci njegovog života. Kao i sve životinje, štene
dolazi na svet sa izvesnim brojem sklonosti u pogledu ponašanja i reakcija, koje
su prethodno ustanovljene zahvaljujući njegovom genetskom nasledju i
informacijama koje je prikupio tokom intrauterinog života. Razvoj njegovog
ponašanja bio je predmet brojnih studija koje su dovele do razlikovanja tri
perioda počev od rodjenja: neonatalni period (od rođenja do 14. dana prosečno),
prelazni period (od 15. do 21. dana) i konačno, period socijalizacije (od 22.
dana do kraja adolescencije). Svi datumi dati da bi se odredila starost štenadi
tokom različitih etapa razvoja čisto su indikativni; oni mogu biti uvećani kod
džinovskih rasa koje se sporije razvijaju.
NEONATALNI PERIOD
On počinje od trenutka kada se štene oslobodi ovojnice fetusa. Mala životinja
koja je tako doneta na svet potpuno zavisi od nege svoje majke. Njen nervni
sistem nije sasvim dovršen, moždana kora praktično ne postoji, a čulni organi
veoma su malo funkcionalni (osim čula dodira i delimično njuha). Izuzev čvorova
nekih nerava lobanje, nervni sistem još nije mijeliniziran, dakle nervni influks
lagano napreduje. Mišići skeleta još su samo delimično inervirani, što znatno
ograničava mogućnost pomeranja i zauzimanja položaja kod štenadi: inervaciju
dobijaju najpre mišići pregibači i dominiraju u odgovorima na različite testove
(0-5 dana), zatim opružači koji takodje počinju fazom hipertoničnosti (5-18 dana).
Autonomni nervni sistem koji upravlja abdominalinom pokretljivošću još ne
funkcioniše: stoga štene nije u stanju da samo vrši veliku nuždu i urinira.
Otuda, štene ne ispoljava ponašanja u pravom smislu te reči (organizovane
postupke koji dovode do izvršenja neke funkcije), već primarne reflekse koji mu
pre svega omogućuju da dosegne do dojke i odgovori na pozive majke. Ti primarni.
refleksi mogu se lako dokazati pomoću nekoliko jednostavnih testova. Tako se
refleks traganja za hranom može zapaziti postavljanjem poluotvorene pesnice
ispred nosa štenetu koje se nalazi na ravnoj površini : štene pokušava da se
uvuče u šaku. Taj isti refleks omogućuje mu da pronađe dojku; nestaće posle 14.
dana, što predstavlja period koji odgovara otvaranju očiju, te onda vid odnosi
prevagu nad dodirom. Isto tako, kad usne dođu u dodir sa nekim gipkim, toplim i
izduženim predmetom, javlja se refleks sisanja. Uriniranje i defekacuju izaziva
majka koja liže abdomen i međicu štenadi. Nasuprot tome, štenad je gluva i slepa
i odgovara, dakle, naročito na brojne taktilne stimulacije koje se javljaju kako
između majke i njenih mladunaca tako i između same štenadi. To se menja negde
oko 14. dana, kad se otvore oči i čulo vida počne da se razvija..
PRELAZNI PERIOD
Njegov početak obeležen je
otvaranjem očiju. One ne funkcionišu odmah po otvaranju kapaka, biće potrebno
sačekati nekoliko
dana kako bi mogle da zamene čulo dodira u različitim situacijama kada štene
treba da se orijentiše. Otuda će primarni refleksi početi da iščezavaju.
Prelazni period je naročito period ubrzanog razvoja moždane kore. U tom periodu
završava se razvoj čulnog sistema, te će ukus, miris, a i sluh početi uskoro
da funkcionišu. Kraj prelaznog perioda poklapa se sa završetkom čulnog razvoja,
obeleženog pojavom auditivne
percepcije. Taj trenutak je lako označiti zahvaljujući refleksu trzaja.
To se ostvaruje uz igru, oko 5. sedmice. Kad jedno štene nešto grublje zgrabi drugo, ovo cvili i leže na ledja. Štene napadač onda uči da kontroliše pritisak čeljusti i da prestane sa napadom (ovde tobožnjim) kad njegov protivnik legne na ledja (položaj potčinjavanja). Majka učestvuje u obučavanju sprečavajući suviše snažno grickanje: ona zgrabi štene za kožu na vratu i ponovo ga spušta na tlo pošto ga protrese, a ostavlja ga tek kada ono zauzme položaj potčinjavanja. Igra je uvek povlašćeni okvir za savladjivanje pravila života u grupi i rituala za komunikaciju. Negde kad napune 4 do 5 meseci, sudbina mužjaka i ženki postaje različita. Zapaža se da majka sve manje podnosi kontakte sa svojim sinovima (manje ih liže, redje ih drži izmedju svojih šapa), kraće se igra s njima i češće im preti. Muška štenad bliži se adolescenciji i ponašanje majke označava početak poslednje faze njihove socijalizacije.Čim njihovi genitalni organi počnu da funkcionišu, mladi mužjaci ispuštaju seksualne feromone.Verovatno će percipiranje tih feromona izazvati kod majke kidanje afektivnih veza koje su ostvarene oko 3. sedmice: to je odvajanje. Kuja postaje vrlo razdražljiva čim se njeni sinovi nadju oko nje. U nekom trenutku, kad je napetost posebno snažna, dominantni mužjak (ne neophodno otac štenadi, nego mužjak s kojim majka održava bliske odnose) pridružuje se kuji da bi odagnao mlade mužjake koji ubuduće neće biti tolerisani u zoni gde im živi majka: to je marginalizacija mladih mužjaka. Što se tiče ženki, one duže ostaju sa majkom, često do svog drugog parenja. Njihovo prvo parenje biće obično diskretno zbog delovanja feromona njihove majke . Odvajanje će se, prema tome, vršiti sporije i biće dovršeno tek pri narednom parenju. To zadržavanje u krilu majke možda je od uticaja pri učenju materinskog ponašanja.