Srednje je velik, kvadratast, mišićav, dugodlak pas sa širokom glavom, koja je više tupa nego klinasta. Oči su postavljene na stranu i tamne, uspravne uši su trokutaste i svako gleda na svoju stranu. Rep je savijen, držan bočno preko ledne linije. Dlaka je gusta i gruba kao i kod drugih nordijskih pasmina. Ima dvostruki plašt, sastavljen iz gornje dlake i poddlake. Crn je, beli, sivi ili smeđ. Visina - 58 cm, težina - do 23 kg. Karelijsko-finska lajka je slična, samo niža (do 48 cm, težina do 21 kg). Ta je lajka žuta u različitim nijansama. Zapadnosibiriska lajka je visoka do 60 cm, a sjevernosibirska do 65 cm i predstavlja najvišu izmedu brojnih vrsta lajki.Lajke su svestrani ruski lovački psi, a istočnosibirsku lajku koriste i kao psa za vuču. Ime lajka nastalo je od riječi lajati, i kako već ime govori - lajke vole lajati. Glasom ukazuju na pernatu ili drugu divljač. Kada ptica odleti, sledi je bez glasa, a čim stane opet počne lajati. Rusko-finsku lajku upotrebljavaju i za ribolov, karelijsko-finsku za lov na sobove, hermeline, kune i tvorove. Sve lajke su izvanredno živahni psi, odlučni i otporni na loše vremenske prilike. Nalazimo ih u Sovjetskom savezu i Finskoj, a drugdje po Europi pojavljuju se tek pojedini primerci. Najpoznatija je crno-bela rusko-evropska lajka (imenom Lajka) koja je kao prvo visoko razvijeno biće poletela 1957. godine satelitom Sputnik. Možemo ih upotrijebiti kao pse čuvare. Lako uče, mada nisu primereni za evropske stanove ili vrtove, kao i za lov kod nas. Lajke nisu izložbeni psi.