CITATI
"...Pretpostavljam da se moji čitaoci uopste ne sjećaju, ili se veoma maglovito sjećaju, onog tako značajnog perioda svoje egzistencije koji prethodi dolasku na svijet, a protiče u majčinoj utrobi. Međutim, ja se sjećam, i to kao da je bilo danas. Zato hoću i da počnem ovu knjigu od pravog početka: dragocjenim i jasnim sjećanjem na moj život u majčinoj utrobi. To će bez sumnje biti prva sjećanja ove vrste od početka istorije književnoga svijeta..."( "Ja sam genije")
***
"Ništa mi nije. Znam da je moja slava tu, zrela kao smokva sa Olimpa. Dovoljno mi je da stegnem zube i da žvaćem da bi joj osjetio ukus. Nemam nikakav drugi razlog za brigu. A ipak, taj nemir raste a ja ne znam ni kud ide ni odakle dolazi. Ali on je tako snažan da me plaši. Evo šta mi je: ne postoji ništa čega bi se bojao, ali bojim se straha, a taj strah od straha u meni izaziva strah! Nemaština je bila još jedna od naših tajni. Gotovo nikada nismo imali novaca i živjeli smo tajno obuzeti brigom zbog toga. Međutim, znali smo da naša snaga leži u tome da to ne polažemo. Sažaljenje, govorila je Gala, ne leži u tome da izazove sažaljenje, vec postiđenost. Mogli smo da umremo od gladi, niko to nikada ne bi saznao. ''Genio y figura hasta la sepulture''(''genijalnost i stav do smrti''), to je bila naša deviza. Ličili smo na onoga Španca koji nema šta da jede, ali koji u podne odlazi kući i sjeda za prazan sto na kome nema ni hljeba ni vina. Čeka da ostali završe ručak. Trg je pust i uspavan pod nemilosrdnim suncem. Sa svih prozora opaziće onoga ko prvi, poslije ručka, pređe preko trga. U zgodnom trenutku nas čovjek ustaje, stavlja čačkalicu među zube i prelazi preko trga čačkajući ih. Treba da vjeruje da je jeo, jer inače neće moći nikada da zagrize".
|
|
|
|
|
|