Osnovne karakteristike

Dvije glavne skupine                   

Postoje 133 pravih majmuna koje se vecinom krecu od 80 centimetara dugackog i 50 klograma teskog mandrila do patuljastog svilasa koji je toliko malen da stane u ruku i tezak je samo 125 grama. Nasuprot njima svrstani su covjekoliki majmuni i giboni.Pravi majmuni (Simiae)dijele se u dve skupine. To su: majmuni Novog svijeta ili sirokonosci i majmuni Starog svijeta ili uskonosci  . Prvu skupinu cine majmuni koji zive u Srednjoj ili Juznoj Americi, tj. kapucini ikandzasi. Majmuni uskonosci zive u toplim predjelima Afrike i Azije. Na straznjici imaju jastucice ili zuljeve na kojima sjede. Oni nemaju rep za hvatanje. Ima ih 82 vrste, izmedju ostalih to su pavijani,mandrili,makakiji,zamorci i vitkostasi majmuni.                                              

Hrana i nacin prehrane

Majmuni su uglavnom biljojedi. Jedu voce, lisce, cvjetove i korjenje.Mnogi se hrane i kukcima te drudim sitnim zivotinjicama. Neke su se pak vrste prilagodile posebnim vrstame hrane. Tako patuljasti svilasi rado piju sokove koji izlaze iz ranjenog drveta. Stavise, svojim ostrim sjekuticima ponekad urezuju rupu u drvetu, a onda piju sok koji istice. Crnobradi sakiji jedu jezgra tvrdih orasastih plodova pa medju zubima imaju otvor koji funkcijonise poput drobilice za rahe. Sakati majmuni i urlikavci prehranjuju se grubim slabo hranjivim listovima. Kako bi uspjesno probavili velike kolicine hrane koje moraju pojesti da bi bili siti, njihov zeludac je slicno zelucu u goveda podijeljen u dva dijela u kojima se nalaze posebne bakterije koje razlazu pojedeni biljni materijal i pomazu u njgovoj probavi. Majmuni Starog svijeta imaju n donjem dijelu lica takozvane licne vrecice u koje moze stati isto toliko hrane koliko i u zeludac. Ako se uznemire, bjeze s mjesta na kom su se hranili, a pojedeno prozvacu kasnije.

 

Razmnozavanje i razvoj

Dok kod nekih vrsta, na primjer marmozeta, nocih majmuna, majuna skakaca i sakija, muzjak i zenka ziveci u pari zajednicki odgajaju svoje mladunce,muzjaci kapucina i urlikavaca okupljaju oko sebe hareme zenki. Vrijeme nosenja traje od 145 dana kod marmozeta do 177 dana kod pavijana. Svi majmuni imaju samo po jedno mladunce, osim marmozeta koji obicno odgajaju bliznce. Mladunci se vrlo brzo nakon dolaska na svijet hvataju za krzno majke i ona ih nosi naokolo cak i dok oni sisu. Neobicno je kod ove zivotinjske vrste da je odgoj mladih cesto stvar citavog copora. Tako na primjer dok prava majka vjevericijeg majmuna odlazi u potragu za hranom, o njezinom se mladuncu brine skupina"dadilja". Ima i drugacijih slucajeva. Otac majmuna kandzasa brine se za mladunca bolje od majke, nosi ga naokolo, cisti mu krzno i cuva ga.Majci ga odnosi samo na dojenje.

 

Ugrozavanje od strane covjeka

Vecina majmuna mora biti na oprezu pred brojnim neprijateljima. Trenutno im najveca opasnost prijeti od ljudi koji ih u pojedinim predjelima rado jedu ili ih love radi njihovog krzna. Na drugim ih mjestima ubijaju zbog steta koje pricinjavaju usjevima. Ugrozavaju ih trgovci zivotinjama koji ih love ne samo radi opskrbljivanja pojedinaca egzoticnim primjercima kucnih ljubimaca,vec su trazeni i za upitne ekperimente u indusrijskim labaratorijama. Najveca pak opasnost za daljnji opstanak majmuna, kao uostalom i za vecinu drugih zivotinja,proizlazi iz unistavanja njihovog stanista. U Kini se populacija zlatnoga tuponosog majmuna nakon krcenja planinskih suma drasticno smanjila. Kineska vlada zabranila je 1975. lov na ovog majmuna i dodatno njegova stanista proglasila zasticenim podrucjem.

 

Prilagodjavanje posebnim stanistima

Marmozeti i tamarini uglavnom su stanovnici drveca i imaju posebno savijenu kandzu na prvom noznom pprstu kako bi se u kisnoj sumi, koja cini njihov zavicaj, mogli brzo popeti na drvo.Neki se pak majmuni Novoga svijeta, na primjer hvatasi, repom uhvate za granu i tako vise dok u krosnjama traze hranu i jedu. Mnogi majmuni koji zive na drvecu gotovo se nikad ne spustaju na tlo, jer u svom zivotnom prostoru na krosnjama drveca nalaze sve sto im je potrebno za prezivljavanje. U Africi i Aziji pavijani, makakiji i zamorci cesto se hrane na tlu, a spavaju na drvecu. Grivasti pavijani zive na otvorenim,oskudnom vegetacijom prekrivenim visoravnima ili u savanama. Manje su aktivni od majmuna koji zive na drvecu, a gradja njihovog tijela je prilagodjena zivotu na tlu, pa su zato tezi i jaci.

 

Ciscenje tijela

Majmuni rado medjusobno ciste krzno. Pritom jedan drugome pazljivo pregledavaju dlaku i ciste nametnike, ljuskice koze i necistocu. Ponekad se tako postave u krug i medjusobno odrzavaju cistocu krzna.To je postupak u kom se majmuni potpuno opustaju. Takvo medjusobno odrzavanje higijene vrlo je vazno sredstvo za ucvrscivanje drustvenih veza unutar skupine.

 

Kako majmuni medjusobno komuniciraju ?

Majmuni komuniciraju i izvan skupine u kojoj zive. Preko mirisnih zlijezda odasilju informacije o starosti, polu i rangu. Veliku ulogu imaju i opticki signali. Mali rezus majmun klima glavom i udara po tlu kako bi prekorio hijerarhijski nizeg pripadnika skupine. Ovaj mu pak pokazuje straznjicu sto je kod majmuna znak pomirljivosti  i podcinjenosti nadmocnoj jedinki, bez obzira na pol. Otvaranje usta i pokazivanje zuba i donje celjusti poziv je na igru. U gustoj sumi vrlo vaznu uloguima i glas. On sluzi povezivanju zivotinja unutar copora te odbrani teritorija.

 

pocetna strana