U
tekstu koji sledi potrudiću se da Vas upoznam sa načinom opisivanja
konja kako biste stekli neka osnovna znanja o njihovoj građi, delovima
tela i boji. Na svetu ništa nije savršeno, ali se uvek teži ka savršenom,
te je neophodno da poznajemo cilj našeg stremljenja.
Za konje se, uopšteno govoreći, može reći da je zaista nemoguće naći
savršenog, a evo i zašto - savršen galoper nije istovremeno i savršen
tegleći konj, ili paradni i tako dalje. Dakle, sam izgled proističe pre
svega iz namene rase, odnosno samog konja. Krenimo redom...
B O J A
Za boju se može reći da je karakteristika jedinke, ali ne i rase, kao
što je to slučaj kod drugih životinjskih vrsta.
BELAC - konj bele boje. [Lipicaner je nama najpoznatija rasa za koju je
uvreženo mišljenje da su to isklučivo beli konji, ali se sreću i vrani
lipicaneri.] Svi konji koji su bele boje se rađaju kao crna ždrebad, sa
većim ili manjim belim površinama po glavi ili nogama, a beli postaju
tek između 5. i 7. godine. Ovo naravno ne važi za one koji se rađaju
potpuno beli sa crvenim očima - u tom slučaju se radi o pigmentnom
poremećaju [albinizam].
VRANAC - konj crne boje. Ako na glavi ima belu liniju, koja može biti
šira ili uža, onda je to
lisast vranac, ako odmah iznad kopita ima bele noge onda
je
putast, ako je pak bela boja višlja kažemo da je
čarapast. [Opisi o lisi, putici i čarapama su isti za
sve boje].
DORAT [MRKOV] - konj mrke, braon boje. Često se varijante ove boje
opisuju kao "otvoreni" - svetliji ili "zatvoreni" - tamniji dorat.
ZELENKO - konj "zelene boje", naravno ne prave zelene boje već neke koja
čini prelaz od vranca ka belcu [ova boja se sreće kod konja koji se
rađaju kao crni, ali vremenom pobele] - vidi BELAC.
ALAN - konj oker boje.
G L A V A
Generalno gledano izgled glave umnogome govori o samom konju, njegovoj
građi, funkciji i plemenitosti. Mala, suva glava je odraz plemenitosti,
i suprotno, duga teška glava je odlika primitivnih rasa.
Nozdrve su ulazna vrata za vazduh te su kod trkačkih konja poželjnije
što šire nozdrve kako bi se razmena gasova obavljala što lakše.
Oči predstavljaju ogledalo duše, kako za ljude tako i za životinje. One
odaju temperament i zdravstveno stanje same životinje. Moraju biti
srednje veličine jer previše sitne govore o gruboj konstituciji dok su
krupne odraz slabe konstitucije i sklonosti ka bolestima.
Uši imaju pre svega estetsku vrednost jer ni previše sitne ni previše
krupne ne stvaraju bilo kakve smetnje za normalno funckionisanje konja,
niti su pokazatelj smetnji. Međutim, prema pokretima ušiju može se imati
uvid u psihofizičko stanje konja - bolest, strah, uznemirenost itd.
Dužina glave treba da bude jednaka dužini vrata, kao i dužini sapi.
V R A T
Kao što smo rekli dužina vrata treba da bude prubližno jednaka dužini
glave. Kod kasača se najčešče sreće tzv. "daskast" vrat, dakle nešto
duži, ali tanji vrat. Kod paradnih konja se teži ka tzv. labudovom vratu
- visoko podignut vrat koji prema glavi pravi luk koji najviše podseća
na držanje labudovog vrata.
L E Đ A
Leđa trebaju biti ravna i prava. Dužina je oko 1,5 - 2 dužine glave što
pre svega zavisi od namene. Konji koji se koriste za jahanje i nošenje
tereta trebaju imati što kraća leđa kako bi mogli lakše da nose sam
teret. Sa druge strane trkački konji, pre svega kasači imaju potrebu za
nešto dužim leđima kako bi nesmetano mogli da razvijaju što veće brzine
u kasu a da se u medjuvremenu " ne stižu nogama" dakle da im zadnje noge
ne dodiruju prednje. Ako su ledja povijena na dole nazivaju se sedlastim
leđima, a previše uska i mršava nazivaju se " šaranasta" ili "krovasta"
leđa.
S T O M A K
Ma koliko se činila čudnom, činjenica je da veličina i oblik stomaka
mogu znatno poboljšati odnosno smanjiti upotrebnu vrednost konja. Smatra
se idealnim ako je stomak "u ravni" sa grudnom kosti. Ukoliko je manje
zapremine radi se o "potpasanim" konjima i to su pre svega trkački konji
i oni koji su iz raznoraznih razloga izgladneli [bolest, oskudica hrane].
Ako je pak stomak veće zapremine radi se o "pupavim", odnosno "bačvastim"
konjima, a razlog njihovog nastanka je prekomerna ishrana kabastom
hranom. Takvi pastuvi teško opasuju kobile, a i estetska strana nije
zadovoljena.
S A P I
Sapi su motor konja. Po mnogim knjigama ćete naći kako visina sapi mora
da bude jednaka visini grebena, što je pre svega estetski opravdano, ali
u svim konjarskim krugovima koji pre svega cene brzinu konja reći će vam
da auto pokreće motor a konja sapi. Dakle tu se najčešće radi o
takozvanim "pregrađenim" konjima.
Kao i leđa mogu biti krovaste i šaranaste, ako su previše strme.
N O G E
Britaci kažu - "No feet - no horse" i to će vam potvrditi svaki konjar.
Zdrave i pravilno građene i postavljene noge su možda najbitnija stavka
u korišćenju svakog konja. Gledano sa strane one moraju biti pod uglom
od 90% u odosu na podlogu i potpuno prave. Ponekad se kod radnih konja
zbog preterane eksploatacije javlja takozvani sabljasti stav - noge
blago povijene u kolenom zglobu. Ukoliko ne zaklapaju ugao od 90% sa
podlogom već su kopita ispod trupa radi se o "podbijenim" ili "podvučenim"
konjima a sam stav je posledica bolesti.
Gledano spreda noge zbog greške u ishrani i korišćenju mogu biti
pravilne, "O" i "X". Kada stoji, razmak između kopita bi trebao da bude
širine jednog kopita. Ako je razmak veći za takvog konja se kaže da ima
"lavlje" grudi, a ako je manji da ima uske grudi, a time i manji
kapacitet pluća, što direktno upućuje na slabiju mogućnost eksploatacije.
nazad
napred
|