Vulkani su kupasta uzvišenja reljefa na Zemljinoj površini sa ljevkastim otvorom (krater, grotlo), kroz koji iz unutrašnjosti Zemlje izbija ili je izbijala vruća, tečna (žitka), čvrsta, rastresita ili gasovita masa. Sastoje se od kupe i kratera, kojem je unutrašnja strana veoma strma. Izbacivanje usijane vulkanske mase je, obično, naglo i naziva se erupcijom. Pri erupciji može se javiti zemljotres ili snažni morski talas koji se kreće do 650 km/čas. Razornim erupcijama vulkana kupe se proširuju u prostrana ljevkasta udubljenja tzv. kaldere. Gasovi, temperature i do 1000°C, izbijaju kroz glavni krater i pukotine na stranama vulkanske kupe. Ako oni i vodena para izlaze pjenušavo, zovu se fumarole, sumporoviti gas solfatare, a ugljendioksid mofete.

Erupcija nekog vulkana koji izbacuje uvis svoje užareno crveno stenje jedan je od najstravičnijih događaja u prirodi.
Vulkani – koji su najspektakularniji među vidovima ispoljavanja energije – doveli su do obrazovanja velikog dijela Zemljine kore. Oni svjedoče o istoriji i razvoju Zemlje i obavještavaju nas o prirodi Zemljine unutrašnjosti. Plodnost vulkanskih zemljišta razlog je što se ljudi doseljavaju u blizinu vulkana, što ponekad ima katastrofalne posljedice.