Lava je tečna, usijana masa ili magma, temperature 1050-1300°C.To je istopljena stijena koja se probija iz velikih dubina usljed nevjerovatno visokih temperatura i pritisaka. Tek kada izbije na površinu, ona se zove lava. A kada se ohladi i očvrsne, stvara stijene koje se nazivaju endogene ili eruptivne. Izliva se iz kratera i sliva niz vulkansku kupu brzinom od 30 km/čas. U zavisnosti od količine silicijuma, lava može biti bazaltna (40-80% Si) i kisela (65-80% Si). Bazaltna se znatno brže kreće dok je kisela gušća i sporije se kreće. Čvrsta vulkanska masa sastoji se od bombi (veličine nekoliko m³) koje izbacuje erupcija uvis, lapila (veličine do 3 cm, nastalih od izbačene ohlađene lave), pjeska i pepela. Mlazevi dima s pepelom izbijaju iz kratera brzinom do 500 m/sek, a vjetar ih raznosi i preko 600 km.

Dio lave je židak i tečan. On vri iz vulkana kao kipući sirup i rasprostire se preko velike površine. Tokom hlađenja pretvara se u ¸¸prekrivač`` od čvrste stijene koja se zove bazalt. Prilikom svake vulkanske erupcije povećava se debljina prekrivača i stvaraju slojevi lave debeli do 10 m. Erupcije vulkana koji stvaraju prekrivače su blage.

U eksplozivnim erupcijama lava je gusta i ljepljiva, kreće se sporo i stvrdnjava se u blizini vulkanskog izlaza ili kratera. Mogu proteći mjeseci prije nego što ona očvrsne. Poslije učestalih i ponovljenih erupcija ovog tipa vulkana lava postepeno stvara visoku planinu strmih padina koja se zove konus.

Neki vulkani izbacuju oblake pepela i gara koji se podiže visoko u vazduh. Gar može da padne blizu vulkana i stvori garežni konus.
 

Dakle, eruptivni proizvodi mogu biti u gasovitom, tečnom i čvrstom stanju. Gasovi koji se izbacuju su: azot, ugljen-dioksid, vodonik, vodena para, hlor, sumporvodonik.

Lava ima dva tipična izgleda: lava glatke površine ili ¸¸pahoehoe'' i lava hrapave površine ¸¸aa''. Najčešće tečna lava teče polako, dok je erupcija gušće lave praćena eksplozijama. Erupcija vrlo guste magme je čisto eksplozivna (rasprašeni proizvodi) i izuzetno žestoka. Krateri se katkad završavaju jezerom. Kad lava, u toku nove erupcije, dođe u dodir sa dnom jezera izaziva ključale izlive koji su još opasniji od tokova lave.

Padanje pepela izaziva više štete od izliva lave, jer pogađa veće površine. Pepeo se sastoji iz zrnaca srednjeg prečnika 4 mm i manjeg, ali se izbacuju čitavi kubni kilometri.