Naziv “vulkan” potiče od Vuklana, rimskog boga vatre i kovačkog zanata. 

       Vulkan nastaje kada lava izbije kroz otvor na zemljinoj kori. Površina zemlje se stalno kreće zbog tektonskih procesa, jer se dijelovi Zemljine kore pomijeraju strujanjem rastopljenih stijena. Visoke temperature i snažni pritisci koji vladaju u unutrašnjim dijelovima Zemlje, razlog su što se u zemljinoj kori javljaju krupna kretanja: izdizanja i spuštanja, komadanja i cijepanja blokova stjenovitih masa, kao i stvaranje razlomnih struktura u samoj litosferi. Zahvaljujući, pak, pojavi takvih razlomnih linija u litosferi, rastopljena i užarena masa, poznata pod imenom magma( tjestasta užarena masa) polazi iz potkornih dijelova zemlje (iz mantla) i krećući se tako može da izbije i na samu površinu Zemlje. Sam proces kretanja magme, bez obzira da li se zadržava i očvršćava u samoj kori ili na površini Zemlje, poznat je pod imenom magmatizam. Prema tome, magmatizam obuhvata proces kretanja magme od njenog ognjišta( najviši dijelovi srednjeg omotača Zemlje), kao i sve pojave koje se javljaju u vezi sa njim.

        U mnogim slučajevima pokrenuta magma se utiskuje u stjenovitu Zemljinu koru i pošto se u njoj konsoliduje, stvara magmatska tijela, poznata pod imenom-plutoniti. U manjoj mjeri magma može da se ne zadrži u kori, već da izbije na površinu Zemlje i hlađenjem, takođe dovodi do stavranja stijena, poznatih pod zajedničkim imenom-vulkaniti.

        Sam proces kretanja i očvršćavanja magme u litosferi poznat je pod imenom-plutonizam ili intruzivni magmatizam, a izbijanje magme na površinu-vulkanizam ili efuzivni magmatizam.

Produkti vulkana: 

 Radom vulkana,koji na površinu Zemlje izbacuje ogromne količine različitog materijala, nastaju vulkanske stijene različitog izgleda i sastava. Sav taj materijal koji se poslije izliva, deponuje i konsoliduje oko kratera i dalje od njega može se grupisati na sledeće:
 

Lava (od lat. lavare-prati) predstavlja gustu testasu masu koja se izliva se iz kratera, teče niz strme strane kupe, i  hlađenjem formira vulkanske stijene. Pri izlivanju ima temperaturu preko 1000 ºC. Hemijskog sastava može biti kisela( sa visokim sadržajem SiO2), neutralna i bazična(sa malo SiO2). Način na koji će lava izbiti iz vulkana zavisi od nekoliko faktora, kao što su: količina gasova i mjesto erupcije, na kopnu ili pod morem. Dve glavne vrste toka  lave su dobile naziv po havajskim riječima: „aa“ i „pahoehoe“ lava. Vrste lave su: lava u obliku jastuka( lava koja izbija na morskom dnu,naglo se ohladi i stvrdne,tvarajući stijene u obliku jastuka. (glupačo sliku stavi). „Pahoehoe“ lava je rijetka i pokretna. Kad se ohladi izgleda kao smotan konopac. „Aa“ lava je gušća i ljepljivija od pahoehoe lave. Pri hlađenju stvara oštre, lomljive stijene. (glupačo sliku stavi).

• Gasovi i para su redovni pratioci vulkanskih erupcija. Od gasova su najčešći: sumporvodonik, sumpordioksid, hlorovodonik, ugljenmonoksid, ugljendioksid, metan, azot, vodonik, kiseonik i dr. Kisela magma daje veće količine gasova, bazična znatno manje. Jedna erupcija npr. vulkana Vezuva, može da izbaci toliko velike količine gasova i vodene pare( jedan do dvije milijarde metara kubnih) da od istih može biti formirano veće jezero.

• Vulkanska prašina i pepeo, zajedno sa vulkanskim pjeskom, koji je nešto krupnijeg zrna, predstavljaju najsitnije čestice raspršene lave ili stijena. Ovaj prašinasti materijal zajedno sa vodenom parom i gasovima leti visoko iznad vulkana i ponekad,u uslovima jačih vazdušnih strujanja, biva odnijet daleko od samog vulkana. Njihovim cementovanjem nastaju stijene-tufovi i tufiti.

• Plovućac je smjerastog izgleda-vulkanski materijal nastao od kisele magme, koja je prilikom izbijanja iz vulkanja naglo ispustila gasove, na čijem mjestu su ostale šupljine, tako da je materijal lak i može da pliva po vodi-otud i ime.

• Vulkanske bombe su komadi lave nalik na krušku, bombu i slične predmete. Izbacivanjem iz kratera raspršeni i raskomadani materijal zadobija različite oblike.

• Vulkanske zgure su grudve lave naglo ohlađene poslije izbacivanja iz kratera.

 Postoje 2 tipa vuklana:

• BAZALTNI VULKANI (nalaze se na mjestima gdje se stvara novi materijal ploče)
• ANDEZITSKI VULKANI (javljaju se u oblastima gdje se ploče razaraju)

Bazaltni vulkani: 

Duž okeanskih grebena, rastopljeni materijal iz Zemljinog jezgra izbija i razliva se, razdvajajući ploče i stvarajući novu koru. To se obično događa na dnu okeana, ali na Islandu proces se nastavio i iznad površine okeana i tako je stvorio cijelo ostrvo. Rastopljeni materijal, ili lava, koja izlazi iz tih bazaltnih vulkana je veoma tečna i teče dugo dok ne očvrsne. Bazaltni vulkani se, takođe, nalaze i daleko i od ivica ploča. Havajski vuklani su nastali kada je bazaltni materijal izbio na polje kroz naslage zemljinog omotača. Ovi vulkani zvani „vruća mjesta“ stvorili su mnoga druga ostrva u Tihom okeanu kao što su ostrva: Galapagos i Fidzi.

 Andezitski vulkani: 

Nalaze se na mjestima gdje ploče klize jedna preko druge i razaraju se. Tečni materijal penje se kroz pukotine gornje kore i izliva se na površinu. Ovi andezitski vulkani javljaju se u velikim planinskim vjencima i u ostrvskim lukovima duz ivica okena, blizu dubokih okeanskih rovova. Lava iz andezitskih vulkana je tjestasta i gusta i kada dođe do erupcije izbija eksplozivno.

Mont Sent Helens u državi Vašington, SAD, i ostrvo Montserat su skorašnji primjeri takvih silovitih i razarajućih erupcija. Zbog tečnih predviđanja samo nekoliko ljudi je poginulo, ali je topao pepeo vulkana Mont Sent Helens uništio drveće do udaljenosti od 1000 km.