Postvulkanske pojave

       Postvulkanske pojave se sreću na na mjestima nekadašnjih, sada ugašenih vulkana.

Među njima treba izdvojiti:

• Fumarole : mjesta gdje na površinu Zemlje izbijaju pare i gasovi, kao znak vulkanskih ognjišta u nižim dijelovima,odakle i odlaze. Fularola je krater sa mazom pare i vrelih vulkanskih gasova. Smrad nalik na pokvarena jaja potiče od sumpor-vodonika.
   

• Sulfatare : mjesta gdje pored vodene pare u primjetnim količinama izbija i sumporna kiselina, kao i sumpor-vodonik. Sublimacijom iz pare i gasova izdvaja se sumpor i tako deponuje oko mjesta izbijanja, formirajući sulfatare. Najznačajniji sulfatari nalaze se u bližoj okolini Vezuva, poznata kao Pucuola. Jedna manja sulfatna nalazišta nalaze se u Koselju kod Ohrida.

• Molete: mjesta gdje se na nekadašnjim vulkannima javlja hladna ugljena kiselina i  „kiseljaci“ sa vezanom ugljenom kiselinom u običnoj ili mineralnoj vodi.

• Sufioni : mjesta gdje izbijaju mlazevi pare i tople vode sa temperaturom najviše do 175ºC . Veće količine tople vode koja se skuplja oko sufiona mogu se koristiti za razne potrebe, kao što je slučaj kod Toskane u Italiji.

• Gejziri i topli izvori: pojave koje se isključivo javljaju na mjestima nekadašnjih vulkana.

• Gejziri su izvori tople vode koja u vidu vodoskoka izbija na površinu Zemlje. Izbijanje vode iz gejzira najčešće se odvija ritmički-stalni vodoskoci zamjenjuju se fazama mirovanja i ponovnim pojavama toplih vodoskoka. Vodoskoci su ponekad visoki i preko 10m. Ritmički rad vodoskoka podsjeća na ritmički rad vulkana gdje se naizmjenično javljaju erupcije i mirovanja. Voda u kanalu (nalik na vulkanski krater) gejzira je oko 70-80ºC u gornjem dijelu, dok je u nižim dijelovima prisutna para.

Ritmičko obnavljanje rada gejzira tumači se akumuliranjem pare u dubljim dijelovima gejzira, koja pod pritiscima izbija kroz kanal i tako prazni gejzir do nove akumulacije energije u njegovim dubljim dijelovima.

• Topli izvori su postvulkanske pojave, obično sa stalnim prilivom i izbijanjem tople vode. Parni vreli izvori nastaju pri susretu podzemnih voda sa usijanim stijenama. Zagrijana se voda podiže prema površini Zemlje.

Mogu biti :

• Juvenilni (magmatski) čija je voda oslobođena iz magme
• Vodozni, koji nastaju poniranjem atmosferske vode u litosferu gdje se zagrijavaju i eventualno mineraliziraju.

• Muljevite bare : bare vrelog mulja mogu nastati na mjestu izviranja vrele vode ili pare na muljevitim terenima.

• Travertinske terase : mineralni talog iz vrelih izvora može da na površini Zemlje stvori prekrasne, čudesno obojene travertinske terase.