Medju mnogim izvanrednim ostacima koji nam govore o moci poslednje indijanske civilizacije u Andama, naroda Inka, najvjerovatniji su ostaci Macchu Picchu-a, smjesteno u podrucju koje je gotovo nedostupno i u koje je prakticki nemoguce uci. Zagonetke jos okruzuju Macchu Picchu, tako da ni danas jos ne znamo ni kad su podignute te gorostasne zidine ni cemu su sluzile. To je mjesto bilo zaboravljeno tokom 400 stotine godina, a tek 1911 god. ga je ponovo otkrio americki arhitekt Hiram Bingham. Rusevine Macchu Picchu-a nalaze se na visini vecoj od 3100 m izmedju dva andska vrha, poznata kao Mladi vrh i Stari vrh. Mnogo godina naucnici su trazili objasnjene zasto su vladari Inka sagradili tako velicanstven kompleks u tom toplom, vlaznom podrucju na rubu amazonske prasume. Mozda zato da zastite stanovnike Cuzca od napada ratobornih naroda koji su zivjeli u tom podrucju. Prema drugoj teoriji Macchu Picchu bio je divovski samostan u kojem su smjestene Sunceve djevice, mlade strankinje koje su sluzile zadovoljenje zelja vladara Inka. Sam grad nema vise od 200 gradjevina, rasporedjenih na prostrane paralelnim tarasama i organizovanih oko golemog sredisnjeg trga, koji je takodje podjeljen na nekoliko razina i usmjeren od istoka prema zapadu. Na taj nacin on djeli grad na dva podrucja. A tarase su se izvan naseljenih podrucja u potrebljavale za poljoprivredu i mozemo predpostaviti da su se onde nalazile i seoske kolibe i naselja, ali danas ih vise nema jer su bile gradjene od trosnih materijala.