Čovjek je Samosvijest. On je svjestan sebe, svjestan svoje ljudske stvarnosti i svojega ljudskog dostojanstva, i to je ono čime se bitno razlikuje od životinje, koja ne prelazi razinu običnog Samoosjećaja. Samosvijest postoji po sebi i za sebe time i usljed toga što ona za neku drugu samosvijest jeste po sebi i za sebe; to jest ona postoji samo kao jedna priznata samosvijest. Čovjek postaje sebe svjestan u trenutku kada – prvi put – kaze JA. Međutim, analiza mišljenja, uma, razuma, onog spoznajnog, nikada ne otkriva razlog i način postanka riječi JA, pa – prema tome – ni samosvijesti, tj. ludske stvarnosti. Kada govorimo o porijeklu Samosvijesti, onda govorimo o Žudnji jer čovjek može doći sebi jedino kroz Žudnju. Žudnja (svijesna) nekog bića uspostavlja ovo biće kao JA i objavljuju je ga kao takvo. Sam bitak čovjeka, bitak sebe svjestan, sadržava, dakle, i pretpostavlja Žudnju. Prema tome, ljudska stvarnost može se uspostaviti i održavati jedino unutar neke biološke stvarnosti, unutar životinjskog života. No, ako je životinjska žudnja nužan uslov Samosvijesti, ona nije njezin dovoljan uslov. Sama po sebi ova Žudnja sačinjava tek Samoosjećaj.
Suprotno spoznaji koja čovjeka drži u pasivnom miru, Žudnja ga čini nemirnim i nagoni ga na djelovanje. Budući da je rodjena iz Žudnje, akcija teži da da je zadovolji, a to može učiniti jedino putem negacije, dokrajčenja ili bar transformacije žudjenog objekta: da bi se, na primjer, zadovoljila glad, treba dokrajčiti ili, u svakom slučaju, transformisati hranu.Biće koje jede stvara i održava svoju vlastitu stvarnost ukidanjem stvarnosti različne od svoje, transformacijom druge stvarnosti u svoju stvarnost, asimilacijom jedne tudje, vanjske stvarnosti. U opštem smislu, Ja Žudnje je praznina koja prima neki pozitivan sadržaj samo negatorskim djelovanjem što zadovoljava Žudnju, dokrajčujući je, transformirajući, žudjeno ne-JA. Ako žudnja ima za predmet prirodno ne-Ja, Ja će takodje biti prirodno. Ja koje je stvoreno aktivnim zadovoljenjem jedne ovakve Žudnje, imaće istu narav kao i stvari prema kojima se upravlja ova Žudnja. Biće to samo životinjsko JA. Ovo prirodno Ja, moći će da se objavi sebi i drugima tek kao Samoosjećaj. Ono nikada neće doći do Samosvijesti.Da bi bilo Samosvijesti treba da se Žudnja upravi na neprirodan objekt, na nešto što premašuje datu stvarnost. No, jedino što prelazi datu stvarnost jeste sama Žudnja. Naime, Žudnja shvaćena kao Žudnja, tj. prije svoga zadovoljenja, samo je jedno objavljeno ništa, samo nestvarna praznina. Budući da je Žudnja objava praznine, ona je bitno nešto drugo od žudjene stvari, od realnog statičkog i datog bića koje je vječno u identitetu sa samim sobom. Žudnja koja ima za predmet drugu Žudnju, uzetu kao Žudnju, stvoriće, dakle, negatorskim i asimilatorskim djelovanjem koje ju zadovoljava, JA bitno različito od životinjskog JA. Ovo JA neće biti kao životnjsko JA, identitet, jednakost sa samim sobom, već negatorska-negativnost. Vlastito održanje u postojanju značiće za ovo JA: ne biti ono što je (ukoliko je statičko i dato biće, ukoliko je prirodno biće, ukoliko je urodjeni karakter) i biti ono ono što nije. Ovo je je individuum (ljudski), slobodan (prema datom realnom) i istoričan (u odnosu na samoga sebe). A ovo Ja, i jedino ovo JA, objavljuje se samome sebi i drugima kao Samosvijest.