o leonardovom radu:

Jedinstvena slava koju je Leonardo uživao u svom životu i to, filtrirana i očišćena od strane povijesnog kriticizma, ostala je neokaljana do današnjeg dana bazirana na jednakoj unikatnoj univerzalnosti njegova duha. Leonardova univerzalnost je više no višestruka. Istina, u vrijeme renesanse i perioda humanizma, višestrukost je bila visoko postavljena kvaliteta; ali nije bila bez razloga rijetka. Mnogi drugi dobri umjetnici su je posjedovali. Leonardova univerzalnost, s druge strane, bila je spiritualna snaga, isključivo njegova, koja je generirala u njemu neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje. Umjetnik po dispoziciji, otkrio je da su njegove oči bile njegov glavni put do znanja; za Leonarda, vid je bio covjekov najviši organ cula zato jer vid sam pretvara cinjenice u iskustva odmah, korektno, i sa sigurnošcu. To znaci da svaki fenomen koji je promatran postaje objekt znanja. Saper vedere ("znati kako vidjeti") postaje glavna tema njegovih procavanja covjekovih djela i kreacija prirode. Njegova kreativnost dosizala je u svako podrucje u kojem se koristilo graficko predstavljanje: bio je slikar, kipar, arhitekt kao i inženjer. Ali on je išao i iznad svega toga. Njegov velicanstven intelekt, njegova neuobicajena snaga opservacije, te njegovo majstorstvo umjetnosti crtanja vodilo ga je u promatranje same prirode, koju je proucavao s metodicnošcu i ubacujuci logiku - u cemu su njegova umjetnost i njegova znanost bile jednako zastupljene.

 

početak