VELIKA GEOGRAFSKA OTKRICA

Veliku zaslugu za nova otkrica stekao je Fernando Magelan, Portugalac u spanskoj sluzbi. Iduci prema jugozapadu, do obale Brazila. Magelan je skrenuo prema jugu, prosao kroz moreuz ( po njemu je nazvan Magelanov moreuz ) i uplovio u vode Tihiog okeana.

"ČOVJEK KOJI JE PRVI OPLOVIO SVIJET"

Neki davni pjesnik tvrdio je da je "njegov Bog" stvorio mora u namjeri da nepremostivom zaprekom oštro odvoji zemlje i ljude. Srećom, mišljenje tog pjesnika još od najstarijih vremena nitko nije ozbiljno shvaćao jer ljudi nisu bili spremni smatrati more preprekom. Gledali su more kao veliki put koji unatoč opasnosti, omogućuje uspostavljanje odnosa među narodima, olakšava trgovačku razmjenu i, ono najvažnije, omogućuje širenje civilizacije.
Suočavanje s nepoznatim prostorima bez vidljivih granica bilo je u početku pothvat koji je zahtjevao mnogo hrabrosti, pa čak i drskosti. Ali, uvijek je bilo smjelih ljudi koji su odlazili u nepoznato, u potragu za pustolovinom. Znamo, činili su to iz različitih motiva; neke je na to natjerala isključivo želja za saznanjem, drugi su se htjeli proslaviti, a bilo je i takvih (možda najviše) koje je privlačila samo korist. Povodi su, dakle bili strogo individualni, neki uzvišeni, neki manje uzvišeni. No, bilo kako bilo, svako je istraživanje pridonijelo proširivanju ljudske spoznaje i njegovom upoznavanju do krajnjih granica.

Zar je to sve? Naravno da nije!!! Biti će još mnogo putovanja koja će naći svoje opravdanje u stvarnosti, a trud će biti okrunjen uspjehom. Zakoračimo na trenutak u prošlost, točnije u 1519. Godinu jer upravo tada započinje priča u čovjeku koji je opolovio svijet (ako niste sigurni - bio je to Magelan).

Otkrića Cristofora Columba i Ameriga Vespuccia pokazali su da postoji jedan novi kontinent koji priječi put između Europe i Indije. Upravo zato su mnogi moreplovci počeli tragati za prolazom kroz taj kontinent, prolazom koji bi olakšao pristup tzv."otocima začina". Magelan je vjerovao da drži adut u rukama. Posjedovao je tajnu kartu (kasnije se pokazalo da je netočna!), prema kojoj je već postojao prolaz u jednom tjesnacu skrivenom iza rta Santa Marija u Urugvaju. Ohrabren ovim podatkom, Magelan je od portugalskog kralja Ferninanda II zatražio flotu, ali ovaj ga je odbio. Odustajanje nije dolazilo u obzir te se naš entuzijast obratio španjolskom kralju Karlu V za pomoć. Nije potrebno posebno naglašavati da je španjolski kralj jedva dočekao preduhitriti svog suparnika, pa je odmah Magelanu pružio novčanu pomoć. I tako je sve krenulo; 20. rujna 1519. godine Magelan ispolovljava iz luke San Lukar s flotom od pet brodova i posadom od 265 ljudi. Među kraljevim ljudima na glavnom brodu nalazio se Antonio Pigafeta, čovjek brlo odan Magelanu, koji se ukrcao na brod samo da bi vidio "sve ljepote, čari i tajne koje krije ocean". On je kasnije sve zgode i nezgode tog putovanja savjesno opisao u svom poznatom "izvještaju s prvog putovanja oko svijeta". U tom izvještaju čitamo da su na brodovima iskrsle teškoće uslijed nesuglasica između Španjolaca i Portugalaca, a bilo je poteškoća i s našim Magelanom. Mnogi su ga smatrali prepotentnim i samouvjerenim i (danas to izgleda opravdano!) zahtjevali da bude smijenjen. Nakon 5 mjeseci plovidbe, stigli su u zaljev Rio de la Plata, a zatim nastavili putovanje na jug. Počela se osjećati nestašica hrane, a jedan brod im je potonuo u buri. Magelan je, međutim bio čvrsto uvjeren u opravdanost svoje namjere i postojanje prolaza i konačno je 21. listopada 1521. našao jedan uski, vijugavi prolaz na čijim su obalama svjetuckale neke daleke vatre (to je današnja Ognjena Zemlja).
Da bi se prošlo kroz taj prolaz bilo je potrebno 38 dana naporne plovidbe tokom koje se posada borila s morskim strujama i olujama. A tada je pred hrabrim moreplovcima pukla beskrajna pučina oceana. Tako je Magelan otkrio dugo traženi prolaz, "Magelanov tjesnac". No, to nije sve, nastaju nepredviđene poteškoće, jedan ih brod napušta (upravo onaj koji prevozi hranu). Plovidbu ipak nastavljaju 3 broda uvjerena da će za nekoliko dana uspjeti pobijediti Tihi ocean (El Pacifico) i naći "otoke začina". Međutim, prijevari nema kraja jer ocean je bio mnogo veći nego što su mislili. Došlo je do ozbiljne nestašice hrane, a mornari su umirali od skorbuta i gladi. U izvještaju s prvog putovanja oko svijeta stoji zapisano: "Dvopek kojeg jedemo nije dvopek već prašina pomiješana crvima... Bili smo prisiljeni žvakati kožu kojom je pribor bio pričvršćen za palubu... Da bismo zavarali glad jeli smo strugotinu, a za jednog štakora plaćalo se pola dukata...". Tako su plovili 96 dana. Od kopna nije bilo ni traga ni glasa. Konačno su, 6. ožujka 1521., ugledali Marijanske otoke, a nekoliko dana kasnije stigli su do otočja koje su kasnije nazvali Filipini. Tu su 27. travnja iste godine Magelana ubili urođenici otoka Matan. Nastao je pravi kaos iz kojeg se izvukla jedino "Victoria", Magelanov brod pod vodstvom Huana Sebastiana del Kana. Nakon dramatičnih doživljaja "Victoria" 6. rujna 1522.pristaje uz obalu Španjolske. Prvi put u povijesti je jedan brod obišao svijet, dokazujući da je zemlja okrugla! No, ta spoznaja je skupo plaćena. Od 265 ljudi vratilo se samo 18. Među preživjelima nije bilo čovjeka koji je organizirao ekspediciju, započeo istraživanje i skoro ga priveo kraju, nije bilo Ferdinanda Magelana - moreplovca ratnika.

Što reći za kraj, još samo ovo:
"S pravom se zovem Victorija,               
moja jedra su krila,
moja nagrada je slava,
poprište moje borbe je more."