Sve dok se nisu razvile prve karake i karavele u Iberiji, europske su se misli vraćale k legendarnome Istoku. Ta su istraživanja imala brojne uzroke. Monetaristi vjeruju da je glavni uzrok, zbog čega su velika geografska otkrića započela, bila jaka nestašica plemenitih metala u polugama. Europska ekonomija ovisila je o vrijednosti zlata i srebra, pa je njihova niska domaća ponuda gurnula velik dio Europe u recesiju. Drugi faktor bio je višestoljetni sukob između Iberijaca i muslimana na jugu. Iberijci su uvidjeli da je sposobnost zaobilaska sjevernoafričkih muslimanskih država presudna za njihov opstanak. Istovremeno su naučili mnogo toga od svojih arapskih susjeda. Karaka i karavela su utjelovile arapsko latinsko jedro koje je brodovima omogućilo daleko više manevara. Preko Arapa ponovo je otkrivena antičkogrčka geografija koja je po prvi put europskim mornarima pružila ideju o obliku Afrike i Azije.

Prvi veliki val istraživanja pokrenuo je Portugal pod princom Henrikom Pomorcem. Isplovivši na otvoreni Atlantik Portugalci su otkrili otoke Madeira (1419.) i Azore (1427.), koji su odmah postali portugalske kolonije. Glavni plan Henrika Pomorca bilo je istraživanje zapadne obale Afrike. Stoljećima su jedini trgovački putovi koji su povezivali Zapadnu Afriku i sredozemni svijet išli preko pustinje Sahare. Ti putovi bili su pod kontrolom sjevernoafričkih muslimanskih država, dugogodišnjih portugalskih suparnika. Portugalci su se nadali da će zaobilaskom islamskih naroda preko mora moći izravno trgovati sa Zapadnom Afrikom. Također su se nadali da se južno od Sahare nalaze kršćanske države i mogući saveznici u borbi protiv muslimana u Magrebu. Portugalski moreplovci su pravili polagan ali stalan napredak, svake godine uspijevajući prodrijeti nekoliko kilometara dalje na jug, pa su 1434. godine uspjeli savladati sljedeću prepreku - rt Bojador. U dva desetljeća savladali su saharsku barijeru, te su započeli trgovinu zlatom i robljem u Senegalu. Napredak se nastavio gradnjom trgovačkih utvrdi u Elmini, dok je Sao Tome i Principe postao prva kolonija koja je počela proizvoditi šećer. 1482. ekspedicija pod vodstvom Dioga Cãa uspostavila je kontakt s Kraljevstvom Konga. Kada je 1487. godine Bartolomeo Diaz doplovio do krajnjeg juga Afrike i otkrio prolaz u Indijski ocean, Portugalci su shvatili da su na pravome putu, pa je kralj naredio da se rt nazove Rt Dobre Nade. Godine 1497. krenuo je Vasco da Gama na putovanje koje je iduće godine bilo okrunjeno uplovljavanjem u Calicut na indijskoj obali. U rukama Portugalaca uskoro su se našli otoci bogati začinima, a duž obala Afrike i Indije osnivali su svoje utvrde uz koje su se nalazila naselja portugalskih trgovaca, kolonije. Lisabon je postao glavnom europskom lukom, ali kada su se u trgovinu s Indijom uključili i engleski, španjolski i nizozemski trgovci, Portugal je bio izguran kao trgovački konkurent, pa je uspjeh postignut stvaranjem kolonija bio kratkotrajan i za Portugal vrlo štetan.