Istorija

Antički period

U starim pisanim spomenicima, koji datiraju iz 1320 spominje se Vrbaski grad, a 1494 hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II navodi uz ime Juraja Mikulašića da je obavljao dužnost kaštelana Banjaluke.

 Oduvijek uz Vrbas, na obje njegove strane razvijale su se još od paleolitskog perioda naseobine različitih plemena, koji su se u ovoj blagonaklonoj dolini zadržavali, živjeli i razvijali. Pouzdano se zna da je u predrimskom i rimskom periodu ovo područje naseljavalo ilirsko pleme Mezeja, koji su zajedno sa ovim prostorima uključeni u rimsku pokrajinu Ilirik.

O boravku Rimljana svjedoče brojni artifakti prona|eni na raznim lokalitetima u blizini današnjeg grada Banje Luke. Rimljani su prvi otkrili ljekovito dejstvo mineralnih voda na izvorištima u okolici Banje Luke; Gornjem šeheru, Slatini i Laktašima.

Banja Luka se u to vrijeme nalazila na značajnom putu koji su izgradili Rimljani od Splita (Salone) do Gradiške (Servitium). U današnjem srcu grada, kojeg krasi kulturno – istorijski spomenik – tvr|ava Kastel, podignuto je rimsko vojno utvr|enje castra, unutar kojeg se odvijao život rimskog vojnog naselja.

Poslije propasti Rimskog carstva slavenska plemena naseljavaju ovo područje tokom VI i VII vijeka nove ere. U srednjovjekovnom periodu duž obale Vrbasa niče veći broj utvr|enja. Pouzdani podaci o tadašnjoj naseobini i životu stanovnika unutar i izvan zidina su nažalost još uvijek sakriveni po hodnicima istorije, pozivajući etnografe i istoričare da ih otkriju.

Turska vladavina

Prvo naselje orijentalnog tipa razvija se oko Careve mahale u Gornjem šeheru, poslije dolaska Turaka 1582. Banja Luka postaje sjedište prostranog Bosanskog pašaluka, što dovodi do ubrzanog razvoja grada.

 Ferhad-paša preuzima gradnju mlinova i mostova preko Vrbasa. U tom periodu izgra|eni su i sakralni islamski objekti, kulturnog i istorijskog značaja; Ferhadija kao zadužbina Ferhad-paše Sokolovića i Arnaudija, čiji je osnivač bio bosanski defterdar (blagajnik) Husan-efendija, te značajan element urbane osmanlijske arhitekture – Sahat kula, koja je bila smještena u blizini Ferhadije. 

U široj banjolučkoj regiji se tokom XV i XVI vijeka podižu pravoslavni manastiri, svjedočanstva srpskog srednjovjekovnog neimarstva, gra|evine izuzetne ljepote i vrijednosti.

Manastir Gomionica, u stilu raške škole se nalazi na Zmijanju, i predanje kaže da mu je ktitor bio Zmijanjski knez Obrad. Moštanica, osnovana 1562. nalazi se na trome|i Banja Luka – Prijedor – Kozara, gra|ena je u stilu moravske škole. Liplja na obroncima Borja, u blizini Maslovara, je izgra|ena krajem XV, odnosno, početkom XVI vijeka sa izraženim elementima raške škole. 

Period od 350 godina turske vladavine u kojem je Banja Luka bila administrativna jedinica različite važnosti nije mnogo doprinio urbanizaciji i modernizaciji samoga naselja.

U Banjoj Luci su krajem XIX vijeka osnovane prve srpske škole, prvi telegraf je dobila tek 1866. a pruga Banja Luka – Dobrljin je svečano puštena u promet 1873, dvije godine pred bosanskohercegovački ustanak, zbog kojeg je morala biti zatvorena.

Banju Luku ni u jednom periodu razvoja nisu poštedila razaranja. Upadom austrijskih trupa gradsko jezgro u šeheru je spaljeno 1688, pustošenja su nastavljana mnogobrojnim vojnim okršajima, požarima i kugom, koja je harala gradom krajem XVIII vijeka.

Austrougarska vladavina

Odlukom Berlinskog kongresa u Banju Luku ulaze austrougarske trupe, koje su u samom stanovništvu dočekane mirno i bez otpora. Pod protektoratom Austro-Ugarske Banja Luka postaje zanatski i industrijski

Temelje za takav razvoj su udarili kalu|eri franjevačkog samostana Trapisti, koji je izgra|en sedamdestih godina XIX vijeka. Oni su u okviru svoga samostana pokrenuli izgradnju mlina, pivare, ciglane, fabrike tkanina, i hidrocentrale u Delibašinom selu, kao industrijske pogone za izradu tjestenine i čuvenog sira «Trapista».

Austrijanci ubrzano rade na izgradnji puteva i mostova, te spajaju Banju Luku željeznicom sa Bečom i Budimpeštom, 1891. Počinje eksploatacija ruda iz nalazišta na Laušu i u blizini Kotor Varoši, otvaraju se industrijski pogoni, obrazovne i zdravstvene ustanove.

Bolnica je izgra|ena 1879, tvornica duvana je počela sa radom 1888, a 1895. godine prvi učenici sjedaju u klupe banjolučke Realne gimnazije. 

U Banju Luku se doseljava sve veći broj stranaca, sistematična austro-ugraska vlast pravi i prvi zvanični popis stanovništva 22. aprila 1895. godine, po kojem u Banjoj Luci živi 13 566 žitelja.

Iako je austrougarska vlast bila manje despotska od turske i «proklamovala» načela slobode i jednakosti u narodu se tokom godina razvijao otpor i radnička svijest. Počeli su štrajkovi, glasnije pobune i pozivi na oslobo|enje od okupatora.

Prvi svjetski rat donosi ovim krajevima dah slobode, nakon mnogo vijekova tu|inske tiranije. Prosvjetiteljske ideje, sličnog karaktera, pod turskom okupacijom širile su u različitim društvenim miljeima dvije istaknute ličnosti, slične sudbine; Vaso Pelagić i Ivan Franjo Jukić.

Obojica su se bavila svešteničkim, političkim i kulturnim radom, zbog kojeg su bili zatvarani, proganjani i protjerivani. Svoje živote su završili u tu|ini, ne doživjevši oslobo|enje zavičaja kojem su bili do poslednjeg daha odani i vjerni.

Istaknuti borac za slobodu, glas istine protiv austrougarske vlasti bio je književnik Petar Kočić. Svoj otpor prema tiranskoj vlasti počinje javno da pokazuje pokretanjem časopisa «Otadžbina», 1907.

Zbog svog je stvaralaštva prožetog patriotskim duhom i javnog ustajanja protiv režima bio proganjan i zatvaran. Ne dočekavši oslobo|enje zavičaja, umire, duhovno i fizički iscrpljen, u Srbiji, 1916.

Drugi svjetski rat

U Drugom svjetskom ratu bila je u okviru Nezavisne države Hrvatske i pod okrutnim ustaškim režimom. Grad je dočekao oslobo|enje 22. aprila 1945, porušen i osiromašen. Krajiškim borcima kojih je u II svjetskom ratu poginulo nekoliko hiljada podignut je spomenik na Banj brdu, 1961. 

Spomenik palim Krajišnicima podignut je 1946, na današnjem Trgu Srpskih vladara, odakle je krajem 1991. premješten na plato pored hotela "Bosna".

Vrbaska banovina

Banja Luka u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca doživljava svoj pravi procvat. Postaje sjedište Vrbaskoga okruga (Vrbaske banovine) i u novoformiranoj državi pripada joj značajan geostrateški položaj.

Nagli napredak, duguje prvom banu, poduzetnom i energičnom, Svetislavu Milosavljeviću. Zahvaljujući njemu u gradu se podižu zgrade Banskog dvora, njena bliznakinja, zgrada Banske uprave, Pravoslavna crkva Svete Trojice, pozorište, muzej, obnavlja se gimnazija, proširuje učiteljska škola, a izgra|uje se i Gradski most, te renovira park.

U Banjoj Luci je 1930. godine radilo 125 osnovnih škola. Revolucionarne ideje tog doba u Banjoj Luci širilo je društvo «Pelagić» i Klub akademičara. Prirodno, Banja Luka postaje središte i organizacioni centar antifašističkog djelovanja u regiji.

Novija istorija

Sa Drugim svjetskim ratom, nažalost, nisu prestala razaranja. Banju Luku je 26. i 27. oktobra 1969. godine pogodio razoran zemljotres, koji je odnio 17 ljudskih života, a grad preselio na livade, pod šatore i u barake. Tada je Banja Luka imala 75 000 stanovnika i preko 11 000 stanova, mahom porušenih. Uz svesrdnu pomoć sa strane te solidarnost i jedinstvo samih Banjolučana počinje ponovna izgradnja stambene i privredne infrastrukture.

Uz obilježavanje 30-godišnjice zemljotresa, otkrivena je memorijalna spomen – ploča u samom centru grada. Pred raspad Jugoslavije Banja Luka je bila drugi grad po veličini u Bosni i Hercegovini, a deseti u Jugoslaviji. Prema popisu iz 1991, imala je 150 000 stanovnika.

U ratu koji je plamsao na području bivše Jugoslavije nije bila pod izravnim ratnim dejstvima, ali je tokom rata znatno izmijenjena demografska struktura, i osiromašena privreda. 

Nazad