U Milanu u samostanu Santa Maria Delle Grazie nalazi se jedno od najpoznatijih dijela Leonarda da Vincija. Iako u losem stanju, slika predstavlja jedno od vrhunskih djela renesanse.
Kombinujuci temperu i ulje na zidu, Leonardo je izmedju 1495. i 1498. poceo da radi narudzbu Ludovika il Mora. Njegove 'muke' pri slikanju Tajne vecere bile su vidljive vec na pocetku rada, jer je slikajuci nestalnim uljanim bojama slika pocela da se raspada jos za svog stvaranja.
Isprobao je nekoliko postavki scene da bi na kraju na sasvim neobican nacin predstavio dogadjaj. Naime, svi slikari koji su imali ovaj motiv, predatvili bi trenutak tisine i neverice medju apostolima, ali Leonardo slika upravo suprotno, on nam prikazuje ponasanje apostola poslije najavljenog izdajstva u kom oni kao da pitaju Isusa da nisu mozda oni izdajnici. Apostoli suszbunjeni, kao da se oni pravdaju. Jedina trojica koja ostaju mirna na slici su sv. Jovan koji je uvijek sjedio pored Isusa i zna da niko ne sumnja na njega, Juda koji se okrenuo prema Iusu i zajedno sa njim nosi citavu scenu i naravno Isus. Leonardo se ponovo koristi geometrijom da bi sto bolje docarao dogadjaj. Centralna licnost je Isus. Tacka u kojoj se gubi perspektiva se poklapa se glavom Isusa. Dvanaest apostola je grupisano u dvije skupine, a one u jos dvije i svaka od njih cini cjelinu. Prvi cjelinu cine Vartolomej, Jakov mladji i Andrija, a drugu Juda, Petar i Jovan, a trecu i cetvrtu Toma, Jakov stariji i Filip,tj. Matija, Tadija i Simeon.
Zbog tehnike koju je Leonardo koristio, slika je brzo propala, tako da su na njoj konstantno vrsene restauracije kako ne bi bila potpuno unistena. Samim tim izgunila je na kvalitetu i osjecanja koja pokazuju likovi ne mozemo gledati na osnovu tipa lica vec pokreta koji u sebi ima najvise originala. Ipak, lice Isusa koje pokazuje dobrotu slicno je studiji lica koje je Leonardo ranije napravio. Smatra se da je sam umjetnik ostavio lice nedovrseno jer nije mogao da iskaze bojom prave emocije Spasitelja.
 |
 |
 |
 |
 |
 |