ISTORIJA

Beograd,grad veoma burne istorije,jedan je od najstarijih u Evropi.Njegova istorija traje punih 7000 godina.Prostor oko velikih reka Save i Dunava bio je naseljen još u paleolitskom periodu.Iz starijeg kamenog doba,potiču ostaci ljudskih kostiju i lobanja neandertalaca,pronađeni u kamenolomu kod Leštana,u pećini na Čukarici i u blizini Bajlonijeve pijace.

Ostaci kulture mlađeg kamenog doba,pronađeni su u Vinči,Žarkovu i Gornjem gradu,iznad ušća Save u Dunav.To ukazuje da je prostor Beograda bio naseljen u kontinuitetu i da je intenzitet tog naseljavanja bivao sve jači.Mnoga današnja naselja beogrdske okoline leže na kulturnim slojevima ranijih praistorijskih naseobina.

Vinča kraj Beograda spada u red najznačajnijih naseobina i kulturnih nalazišta praistorijskog perioda.Arheološke iskopine na Rospi ćupriji,Gornjem gradu,Karaburmi,Zemunu i Vinči potvrđuju pretpostavke da je područje Beograda bilo intenzivno naseljeno i da se njegovo stanovništvo bavilo zemljoradnjom i drugim pratećim privrednim delatnostima.Na ovim lokalitetima otkrivene su nekropole bronzanog i metalnog doba kao i dokazi različitih kulturnih uticaja.

Antički period

Na oko 600.god.p.n.e. ovim prostorima su prošla tračko-kimerska i skitska plemena,a u III veku p.n.e. Kelti.Za prisustvo keltskog plemena Skordisci vezuje se nastanak Singidunuma,koji se kao utvrđeno naselje,prvi put pominje 279.god.p.n.e.Prvi deo reči Singi označava okrugli, a dunum utvrđenje ili grad.Moguće je da naziv potiče od imena tračkog plemena Singa ,zatečenom u vreme dolaska Kelta.Nema gotovo nikakvih tragova o tom keltskom gradu,osim što su na lokalitetima Karaburme i Rospi ćuprije pronađene nekropole sa umetnički vrednim predmetima,koje su pripadale ratnicima plemena Skordisci.Znatni keltski kulturni uticaji utkani su u duhovnu kulturu stanovništva Singidunuma,koji su delom preneti i pomešani sa rimskim antičkim kulturnim elementima.

Rimljani su Beogradom ovladali početkom I veka nove ere i pod njihovom vlašću bio je čitava četiri veka.Vojnici mezijskih legija,čine prvu rimsku vojnu posadu u Singidunumu.Iz tog perioda potiču grobovi u obliku bunara pronađeni na Trgu republike i drugim mestima u gradu.Pored Singidunuma u sastavu rimske imperije bio je i Taurunum,današnji Zemun.Oba grada postaju značajna vojna uporišta na utvrđenoj rimskoj granici-"limesu".

Najveći procvat Singidunum doživljava 86.godine,dolaskom Legije IV Flavija.Tada je izgrađeno prvo utvrđenje od kamena na Gornjem gradu,čiji se fragmenti i danas mogu zapaziti.Taj je kastrum bio kvadratnog oblika i obuhvatao je prostor današnjeg Gornjeg grada na Kalamegdanu.Izgled Taurunuma(Zemuna) iz tog vremena je manje poznat i on se verovatno nalazio na mestu današnjeg Donjeg grada.Kao značajan rimski logor Singidunum je stekao gradska prava u II veku n.e.za vreme cara Hadrijana.Njegov vojnički značaj je porastao još više u III veku,kada je car Aurelije napustio Dakiju a Gornja Mezija dobila nove granice duž desne obale Dunava.Tada je Singidunum bio središte hrišćanske episkopije.U njemu je nešto kasnije rođen rimski car Jovan Flavije Klaudije.

Uz vojni logor, Rimljani su naseljavali veterane svojih legija kako bi još više obezbedili svoju granicu.Tako je vremenom tu nastalo dosta veliko naselje koje je imalo pravolinijsku osnovu,sa ulicama koje se seku pod pravim uglom.Neke osnove ovakvih urbanih elemenata sačuvane su i danas,što se vidi po položaju ulica Uzun Mirkove,Dušanove i Kralja Petra I.Takav pravougaoni oblik sačuvao je i Studentski trg(nekadašnji rimski forum sa termama otkriven pre tridesetak godina).

Između Singidunuma i Taurunuma,preko Save,postojao je most koji je spajao ova dva grada i kojim je išao jedan od najznačajnijih rimskih puteva.Tako je Singidunum postao značajna drumska raskrsnica za rimske provincije Meziju,Dakiju,Panoniju i Dalmaciju.Vojni put-Via militaris,koji je išao sa zapada na istok,preko Sirmiuma(Sremska Mitrovica),Singidunumai Viminacijuma(Kostolc),do Vizanta ,bio je zaštićen utvrđenima.Takvih utvrđenja bilo je i na današnjoj teritoriji Beograda,kao što su bila:Mali Mokri Lug,Ritopek,Grocka i druga.Značajan je bio put koji je spajao tadašnja rudarska naselja na Avali,Kosmaju i Rudniku.Značajni tragovi materijalne kulture nađeni su u mnogim selima beogradske okoline.

Podelom rimskog carstva na Istočno i Zapadno 395.god. tadašnji Singidunum postaje granični grad u sastavu Vizantije.Taj novi položaj grada odredio je njegovu dalju sudbinu,jer on postaje spona ne samo različitih kulturnih uticaja,već pre svega saobraćajni i strategijski ključ Vizantijskog carstva.

Vizantija

Raspad Rimskog carstva bio je praćen najezdom varvarskih naroda:Istočnih Gota,Gepida,Sarmata,Avara,Slovena i drugih. Beograd je zbog isturenog položaja na granici bio česta meta napada i razaranja.Napadi sa severa preko Panonske nizije, Dunava i Save,bili su tako jaki da ni Singidunum,kao značajno vojno utvrđenje,nije mogao da odoli.Tako ga Huni 441.god. zuzimaju i potpuno razaraju.Grad je tada izgubio i dotadašnje rimsko stanovništvo.Posle hunske propasti,grad je 454.god. ponovo u sastavu Vizantije,ali ga ubrzo osvajaju Sarmati,pa zatim i Istočni Goti.Već 488.god. ponovopostaje vizantijski grad.

Početkom VI veka(512.godine)vizantijski car Anastasije u njegov neposrednu okolinu naseljava germanska plemena Herula,da bi ga oni odbranili od ratobornih Gepida.U ruševinama ranijeg rimskog grada,na zapadnoj strani Donjeg grada,nađeni su tragovi materijalne kulture Germana.U vreme vladavine vizantijskog cara Justinijana I,535.g. grad je iznova podignut i opasan novim bedemima.Tako Singidunum ponovo postaje sjajan i velike hvale dostojan grad.Po svoj prilici grad je prvi put bio vezan sa Taurnumom na suprotnoj obali.

Krajem VI veka,dok su Vizantijci bili zauzeti ratovima po Africi i Aziji,pred zidovima Singidunuma pjavljuju se mongolska plemena Avara,a za njima i prve slovenske grupe.Posle dve opsade Avari i Sloveni osvajaju grad.Brojni su vizantijski izvori o toj opsadi i konačnoj propasti Singidunuma.Ovom vavarskom najezdom i rušenjem grada, nestao je i naziv Singidunum i nikad se više nije pojavio.Tragovi slovenske materijalne kulture toga doba pronađeni su u Donjem i Gornjem gradu,Zemunu i naseljima Ritopek i Višnjica.To je bio trajni početak slovenizacije ovoga grada.

Oko 630.g. na ovo područje doseljava se srpski živalj.Posle toga,više od dva i po veka,nema pomena o njemu.Avarski i slovenski ratnici nisu marili za ovaj grad,jer on više nije imao položaj graničnog utvrđenja.On se tada nalazio unutar šireg područja Balkana koji su Sloveni već osvojili.I pored toga arheološki nalazi ukazuju na kontinuiran život u gradu i njegovoj okolini.Ponovi pomen grada i to pod slovenskim imenom BEOGRAD(Beli grad-verovatno po zidinama od belog krečnjaka),srećemo teku IX veku,tačnije 16.aprila 878.g.,u jednom pismu pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu-Mihailu,o smenjivanju beogradskog hrišćanskog episkopa Sergija.Kasnije se taj naziv sreće u različitim varijantama.

Nekoliko vekova posle prvog pomena Beograda kao slovenskog grada,u njemu se smenjuju razne vojske i osvajači.Do Beograda su najpre došli Franci koji su pod Karlom Velikim uništili Avare.Na ruševinama Taurunuma osnivaju franačko naselje Malevila,da bi slovenizacijom kasnije naziv bio Zemln(Zemun).Franačku vladavinu zamenjuju Bugari,a njihovu Mađari.Krajem X veka,u vreme velike Samuilove države,Beograd je po ko zna koji put promenio gospodara.Već 1018.g. on ponovo postaje značajna pogranična tvrđava Vizantije.Tokom XI i XII veka oko Beograda se otimaju suparničke sile:Ugarska,Vizantija i Bugarska.

Za to vreme kroz grad prolaze brojni krstaški pohodi na Istok ostavljajući svoj rušilački pečet na njemu.Posle krstaških najezda iz 1096. i1147.g.,pod vođstvom Fridriha Barbarose 1189.g. kroz Beograd prolazi 190.000 ljudi.Ovaj predvodnik krstaša vidio je Beograd u ruševinama.Koliko je stradao možemo suditi po upoređivanju  sa zapisom arapskog geografa i kartografa Idrizija,koji u opisu "Itinerera carigradskog puta" iz 1154.g. pominje Belgraduk kao dobro naseljenu i živu varoš sa mnogim crkvama.

Srednjovekovni srpski Beograd

Srpska vladavina Beogradom počinje 1284.g.,kada srpski kralj Dragutin kao zet i vazal mađarskog kralja Vladislava dobija na upravu Mačvu sa Beogradom.To je bio period intenzivnog naseljavanja srpskog življa i jačanje uticja Srpske pravoslavne crkve.Tu je Dragutin imao svoj dvor.Novosagrađena Saborna crkva bila je oličenje snage i bogastva mlade srpske države.Smrću kralja Dragutina na presto dolazi njegov brat Milutin,koji kratko vreme vlada Beogradom,jer grad 1319.g. osvajaju i do temelja ruše Mađari.Porušeni i zapusteli grad postaje pogranična baza ugarskom odupiranju širenju srpske države sa juga,u vreme cara Dušana.U takvom stanju Beograd dočekuje XV vek,kad na istorijsku scenu Evrope stupaju Turci,nova velika osvajačka sila.

U želji da se što spremnije odupru turskoj najezdi i na Savu i Dunav imaju jako uporište,Mađari dozvoljavaju izgradnju Beograda za vreme despota Stefana Lazarevića.On je Beogradom vladao od 1403. do 1427.g.,i to je vreme pravog procvata grada.Beograd je ne samo prestoinica srpske države,već i najvažniji privredni,kulturni i verski centar.Grade se:Mitropolitska crkva,nova tvrđava,despotov dvorac,bolnica i biblioteka.Trgovci dobijaju povlastice i dolaze bogati i sposobni ljudi,koji doprinosu prosperitetu grada.Prepostavlja se da je grad tada mogao brojati 40-50 hiljada žitelja.

Despotov naslednik Đurađ Branković,bio je prinuđen da grad preda Mađarima,a on po ugledu na Beogradsku podiže Smederevsku tvrđavu.U vreme stogodišnjice ugraske vladavine izenjena je celokupna struktura stanovništva i izgled samog grada.Grad počinje naglo da stagnira,a potisnuto srpsko stanovništvo je živelo u predgrađu i njemu nije bio dostupan Gornji grad.Ugarski kralj Singismud sve više naseljava mađarsko stanovništvo i širi uticaj katoličke crkve.

Turska i austrijska vladavina

Turci su znali da je Beograd najveća prepreka u osvajačkim pohodima ka Srednjoj Evropi.Posle pada Smedereva 1440.g., Beogradsku tvrđavu opsedala je turska vojska sa preko 100.000 ratnika,na čelu sa sultanom Muratom II.U želji da osvoje grad Turci na obližnjem brdu Žrnov,današnjoj Avali,podižu svoje utvrđenje,odakle su posmatrali i kontrolisali okolinu.Gotovo čitav jedan vek Beograd je odolevao turskim napadima.Konačno,Turci su pod vođstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog, 28.8.1521.g.  uspeli da osvoje Beograd-bedem hrišćanstva i ključ odbrane cele Ugarske.Grad je srušen i spaljen,a put ka Zapadnoj Evropi otvoren.

Pomeranjem granice na sever,menja se strateški položaj Beograda,i u narednih 150.g.,on ostaje relativno miran grad sa značajnom  trgovačkom i saobraćajnom funkcijom.Iz Smedereva je preseljeno sedište sandžaka.U tek obnovljenom gradu orijentalnog izgleda,sve više cveta zanstvo i trgovina.On je stecište trgovaca iz Dubrovnika,Venecije,Grčke i Austrije i zanatlija:Turaka,Jermena,Srba i Cigana.Od zanatlija isticale su se abdžije,aščije,puškari i drugi.Pored čaršije podignuti su i brojni karavan-saraji,bezistani i džamije.Grad je izašao iz okvira srednjovjekovnih bedema i počinje sve više da se širi duž trgovačkih puteva koji su vezivali Istok sa Evropom.Svoj najveći uspon pod Turcima grad dostiže u XVII veku kada broji 100.000 stanovnika.

Krajem XVII veka u Beogradu hara kuga,što uz požare i pobune janičara,dovodi do njegove stagnacije.Posle 167.godina reletivo mirnog razvoja,grad postaje meta ratnih sukoba.Nakon turskog poraza pod Bečom 1688.g.,Austrijanci su zauzeli Beograd.Turci ga posle dve godine vraćaju u svoje ruke,ali je grad iz ovih sukoba izašao razoren,a njegovo stanovništvo zbog saradnje sa Austrijancima, izloženo ubijanju,progonima i pljačkama.Posle toga Beograd je ponovo pogranična varoš,i to sve do 1717.g.,kada ga Austrijanci pod vođstvom princa Evgenija Savojskog ponovo zauzimaju.Tada se na mestu porušene Beogradske tvrđave gradi nova prema zahtevima savremenih vojno strateških potreba.

Austrijska vladavina Beogradom u periodu od 1717 do 1739.g. označena je pravom transformacijom grada,jer on gubi do tadašnje tursko-istočnjačke crte i poprima obeležja srednjevropskog grada.Pored tvrđave i varoš  je opasana bedemima,a izgrađena su i nova zdanja.Oživljava trgovina,a u njega se sve više doseljavju Mađari,Nemci,Francuzi,Česi i dr.Pri ponovom turskom zauzeću 1739.g. ruše se bedemi oko Beograda.Turci ruše austrijske kasarne i objekte,kao i kuće,amnoge crkve pretvaraju u džamije.On ponovo postaje varoš orijentalnih obeležja i to sa pograničnim položajem,jer je granica Beogradskim mirovnim sporazumom granica povučena na reci Savi.

Na drugoj strani Zemun poprima pogranični značaj na austijskoj teritoriji.Dobija poseban status u okviru Vojne granice i takvi uslovi mu omogućavaju da razvije privredu:trgovinu,zanastvo,ribarstvo i brodarstvo.Jača građanski stalež,podižu se utvrđenja, državne zgrade i crkve.Iz tog vremena potiču kuće kao što su:Karamatina,Ičkova i kuća Dimitrija Davidovića.Srpska osnovna škola je otvorena 1745.g., a u gradu rade i slikari i drugi kulturni stavaraoci.

Krajem veka u poslednjem austro-turskom ratu,Beograd je oktobra 1789.g.osvojen.Potpisivanjem Svištovskog mirovnog sporazuma 1791.g.,Austrijanci se povlače u Zemun,a janjičarima se zabrnjuje ulazak u beogradski pašaluk.Posle pogibije Mustaf-paše 1801.g.,janjičari uspostavljaju svoju vlast u grad i okolnim selima.To je bilo vreme potpunog bezvlašća,janjičarskog nasilja i pljački.Ono je završeno sečom knezova i drugih viđenijih Srba,što je bilo povod za podizanje ustanka.

Oslobođenje Beograda

Buđenje nacionalne svesti i događanji oko seče knezova doveli su do podizanja Prvog srpskog ustanka 1804.g.Ustanak pod vođstvom Karađorđa imao je od samog početka za cilj i oslobađanje  Beograda.Posle dve godineborbi,grad je osvojen 1807.g. Karađorđe je beogradsku varoš osvojio 1806.g.,a Beogradsku tvrđavu 1807.g.Oko 250.000 ustanika pod vođstvom Karađorđa zateklo je grad u ruševinama.On postaje prestonica tek oslobođenog dela Srbije i simbol slobodarskih tradicija njenog stanovništva.Po obnovi on postaje i značajan privredni,trgovački i kulturni centar.U njemu je već 1807.g. zasedao i Praviteljštvujući sovjet(srpska vlada),a od 1811.g. tu se nalaze i prva ministarstva.Iz Vojvodine i drugih krajeva dolaze viđeniji čjudi i intelektualci,među kojima su Sima Milutinović i Dositej Obradović,koji je 1808.g.osnovao prvu Veliku školu.

Dinamičan razvoj Beograda prekinut je turskim osvajanjem 1813.g.,a represalije koje su usledile dovele su do ustanka 1815.g. Vođa ustanka,knez Miloš Obrenović,uspeo je da unese više diplomatije u odnose sa Turcima.On  u Beograd,uz određene povlastice,sve više naseljava srpski živalj sa juga,pa Turci,gotovo u bescenje,počinju da prodaju imanja i kuće.Turci su zadržali tvrđavu,dok je varoš pripala Srbima.U gradu se podižu prvi značajni objekti:Konak kneginje Ljubice,Saborna crkva,dvorski kompleks u Topčideru...Sem svoje privredne funkcije Beograd je postao i značajno kulturno središte.Iz Kragujevca 1835.g. je preneta štamparija i počele su da izlaze "Novine srpske".Otvorena je Bogoslovija,prva gimnazija i grad postaje utočište brojnih kulturnih stvaralaca tog vremena poput:Vuka Karadžića,Sterije Popovića,Joakima Vujića,Dimitrija Davidovića i drugih.

Prisustvo turske vojske u tvrđavi sputavalo je razvoj Beograda.Međutim,događaji oko ubistva jednog srpskog dječaka na Čukur česmi,kada je došlo do bombardovanja beogradske varoši,bivaju povodi da se počne pregovarati oko definitivnog odlaska turske vojske iz srpskih gradova.Posle vladavine od 346 godina,Turci 18.aprila 1867.g. definitivno napuštaju Beograd.Beograd je postao slobodan simboličnom predajom ključeva kada su i turske vojničke straže zamjenjene srpskim vojnicima,a pored zastave Turske podignuta je i zastava Srbije.Knez Mihailo Obrenović preseljava u Beograd prestonicu iz Kragujevca.

To je bio novi podsticaj bržem privrednom i kulturnom razvoju grada.U drugoj polovini XIX veka izvršena je urbanistička i ostala evropeizacija.Centralni položaj imala je ulica Kneza Mihaila,najkraća veza između tvrđave i varoši.Ona ubrzo postaje i najvažniji trgovačko poslovni centar,kakvu je ulogu i danas zadržala.Stare zanate zamjenjuje industrija,a trgovinu i saobraćaj pospešuje izgradnja pruge Beograd-Niš 1884.g.Grad dobija struju,tramvaj,parabrodsko društvo i značajne naučno kulturne ustanove.

 Nazad