ISTORIJA ISLANDA

 

Island je bio jedno od najvećih ostrva na svetu koje čovek nije naselio, dok u kasnom devetom, i desetom veku nisu došli norveški i keltski (škotski i irski) imigranti. Island ima najstariji parlament na svetu, Althing, osnovan 930 godine. Neki pisani izvori navode da su irski kaluđeri živeli na Islandu pre dolaska norveških naseljenika, ali nisu nađeni arheološki dokazi koji bi potkrepili ovu tvrdnju.

Island je bio nezavisan 300 godina, a zatim su njime vladali Norveška i Danska. Formalno je bio norveška kolonija, do 1814, kada se zajednička država Norveške i Danske razdvojila sporazumom iz Kila, a Island je postao zavisna teritorija Danske. od danske vlade je dobio ograničenu autonomnu vlast, 1874, a protektoratsku nezavisnost, i suverenitet u unutrašnjim pitanjima 1918. Spoljni odnosi, i odbrana su ostali pod danskom upravom do Drugog svetskog rata, kada je Nemačka vojno okupirala Dansku, 1940. Island su, nakon toga, okupirali saveznici. Danski kralj je de jure ostao suveren do 1944, kada je današnja republika osnovana u nedostatku danske vlasti.

Nova republika je 1950. potpisala sporazum sa SAD, u kome je Americi predata nadležnost nad odbranom Islanda. I danas SAD po ovom sporazumu imaju vojnu bazu u Keflaviku, a Island nema svoje oružane snage. Ekonomija Islanda je u posleratnim decenijama ostala zavisna od ribolova, i ova zemlja je imala više sukoba sa svojim susedima oko ovog resursa. Od ovih sukoba su najpoznatiji Bakalarski ratovi sa Britanijom. U poslednje vreme je došlo do stvaranja različitih grana ekonomije, usled velikih investicija u tešku industriju (kao što su topionice aluminijuma) i privatizacije u finanskijskom sektoru.