Privreda

Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim privrednim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljan trgovinski balans. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina prošlog vijeka. Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Nacionalni buđet 1998. predviđao je 41,3 milijardi dolara buđetskih prihoda i 43,1 milijardu troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. godini bio je 121,5 milijarda.

Poljoprivreda

Poljoprivreda je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20 hektara, manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usjevi su bili ječam, zob i pšenica (3,9 miliona metričkih tona), i korjenasto povrće kao krompir i šećerna repa (816.000 metričkih tona). Životinje su uključivale 6 miliona komada peradi, 1,1 milion stoke, 1,3 miliona svinja, 106.600 ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenih sobova. Oko 60% šuma u finskoj je u privatnom vlasništvu. Ulov ribe u 1997. je bio 196.513 metričkih tona. Više od 1/3 ribe potiče iz unutrašnjih voda.

Industrija

Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metričkih tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 miliona godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, štamparskih materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, hemikalija, keramike i stakla.

Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metričkih tona 2000. godine), cinka, srebra (24 metričke tone), a krom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% godišnjeg finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, hemikalije, mašine, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi s Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. godine uvoz je bio 32,6 biliona dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u januaru 1995. pridružila se EU. Radna snaga broji 2,6 miliona ljudi 2000. godine. Radnike zastupaju radnički sindikati grupisani u dvije velike federacije: Centralna organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.

Transport

Sistem kanala koji povezuju Finska jezera s ostalim i s Finskim zalivom predstavljaju jeftin i efikasan vid transporta za drvnu industriju. Oko 6.600 km unutrašnjih voda su plovne. Željeznica je u državnom vlasništvu (dužina oko 5.836 km) Finska ima oko 77.900 km puteva 65% asfaltiranih. Finer (Finair) obuhvaća inozemne letove u zemlji, Karair i Finnaviation opslužuju mnoge gradove.

Komunikacije

Vlada kontroliše telefonske službe, a Finska TV prenosi većinu TV i radio programa. Privatne TV stanice nude oko 20 sati komercijalnog programa sedmično. Oko 1/3 telefonije je u državnom vlasništvu. U 2000. je bilo 550 telefonskih linija na svakih 1.000 stanovnika. Zemlja ima 1.498 radio i 622 TV prijemnika na 1000 domaćinstava 1997. godine. Ima 56 dnevnih novina, te magazine, tjednike, mjesečnike i dr.

Valuta i bankarstvo

Novčana jedinica je Euro, uveden je 1. januara 1999., a samo za elektronske transfere i finska valuta MARKKA je korištena u ostalim slučajevima do 1. januara 2002. kada je Euro postao službena valuta i prestala je upotreba MARKKE. Pošto je prihvatila Euro, Finska mora slijediti ekonomska pravila utvrđena od strane Europske banke (ECB). ECB je u Frankfurtu i reguliše posredovanje novcem.

 

Nazad