BERLINSKI ZID

45 kilometara dugu barijeru oko 3 zapadna sektora se po;ela graditi 13. avgusta 1961. u Istočnom Berlinu. Bez ikakvog najavljivanja istočninjemački vojnici su osigurali zonske granice, prvo su postavljene barijere od žica tako da se auta nisu mogla kretati iz zone u zone, takođe je naređeno vojnicima da pucaju na sve one koji pokušaju da pređu u drugi sektor. Ta barijera je uskoro zamjenjena zidom, minskim poljima. Mnoge porodice su ostale zauvijek razdvojene preko noći, mnogi koj su ostali u Istočnom Berlinu nisu imali nikakve šanse za finansijsko poboljšanje. Zid je bio dugačak 155 kilometara, već 1962. rade na drugoj paralelnoj ogradi, tako da su kuće koje su bile između srušene i stanovnici preseljeni. Ova ničija zemlja između dva zida nazivala se staza smrti. Bila je posuta pjeskom, zbog lakšeg uočavana tragova bjegunaca. Zid je imao 4 generacije i poslijednja je bila "najsavršenija", 3,6 metara visoka i 1,2 metra široka. Vrh zida je bio obložen glatkim cijevima da se ne može tako lako preskočiti. bio je ojačan žičanom ogradom, rovovima, 116 kula i 20 bunkera.

	Berliski zid je izgradjen 1961, a srušen je nakon 9. novembra 1989. Bio je simbol Hladnog rata i Gvozdene zavjese.Zamislio ga je Wolter Ulbtihta i odobrio ga je Nikita Hruščov. Bio je čvrsta granica izmedju Istočnog i Zapadnog Berlina 28 godina. Zid su sagradili sovjeti u namjeri da smanje odliv radne snage i stanovnika u Zapadni Berlin. U tome su i uspjeli jer su smanjili broj iseljenih sa 2,5 miliona (1949-1962) na 5000 (1962-1989). Nakon drugog svjetskog rata Njemačka je bila podjeljena na 4 okupacione zone izmedju Amerike, Britanije, Francuske i Sovjetske Rusije. U početku su sile trebale da vladaju zajedno Njemačkom, ali 1947. dolazi do hladnoratovskih tenzija te Amerika, Britanija i Francuska ujedinjuju svoje zone u Saveznu Republiku Njemačku 1949. isključivši sovjetsku zonu. Sovjetska zona je postala Njemačka Demokratska Republika iste godine.
	45 kilometara dugu barijeru oko 3 zapadna sektora se po;ela graditi 13. avgusta 1961. u Istočnom Berlinu. Bez ikakvog najavljivanja istočninjemački vojnici su osigurali zonske granice, prvo su postavljene barijere od žica tako da se auta nisu mogla kretati iz zone u zone, takođe je naređeno vojnicima da pucaju na sve one koji pokušaju da pređu u drugi sektor. Ta barijera je uskoro zamjenjena zidom, minskim poljima. Mnoge porodice su ostale zauvijek razdvojene preko noći, mnogi koj su ostali u Istočnom Berlinu nisu imali nikakve šanse za finansijsko poboljšanje. Zid je bio dugačak 155 kilometara, već 1962. rade na drugoj paralelnoj ogradi, tako da su kuće koje su bile između srušene i stanovnici preseljeni. Ova ničija zemlja između dva zida nazivala se staza smrti. Bila je posuta pjeskom, zbog lakšeg uočavana tragova bjegunaca. Zid je imao 4 generacije i poslijednja je bila "najsavršenija", 3,6 metara visoka i 1,2 metra široka. Vrh zida je bio obložen glatkim cijevima da se ne može tako lako preskočiti. bio je ojačan žičanom ogradom, rovovima, 116 kula i 20 bunkera.
	Bilo je osam graničnih prelaza između Istočnog i Zapadnog Berlina. Od kojih je najpoznatiji bio Point Charlie. Granica se nije mogla tek tako preći, morali su se imati posebni dokumenti posebno za one iz Istočnog Berlina. Dok stanovnici iz Zapadnog Berlina nisu smijeli unositi nikakve zapadnjačke proizvode kao što su Coca Cola i drugi. Četiri auto-puta su povezivala Zapadni Berlin sa Zapadnom Njemačkom, jer je Zapadni Berlin bio jedno kapitalističko ostrvo u socijalističkom moru. Najpoznatiji auto-put je bio Helmstedt-West Berlin. Za vrijeme postojanja zida bilo je 5 000 uspješnih bjegstava. Najuspiješniji su oni bili koji su prelazili dok je bila joz žica, kažu da je poginulo 239 ljudi prelazeći i da je mnogo veći broj povrijeđen. Mnogi su iskakali iz prozora zgrada koje su bile uz sam zid, medjutim ovo je okončano nakon poboljšanja zida. Ljudi su tada pokušavali dugim tunelima, klizanjem niz žicu kroz vazduh, ili letenje jedrilicama. Najpoznatiji je pokušaj begstva Peter-a Fehter-a koji je pogođen i ostavljen da krvari do smrti.
	Najzanimljivije je da je zid sručen usred nesporazuma između političara. Inače došlo je do smijene pojedinaca i zakona. Jedan od tih zakona je bio da će Njemci iz Istočnog Berlina dobiti vize kojima će putovati u Zapadni Berlin. Međutim na novinarskoj konferenciji neupućeni političar je greškom izjavio da će svi moći preći na drugu stranu, i to od tog trenutka. Sa ovim pogrešnim obavještenjem desetine Njemaca je krenulo prema zidu. Niko ih nije mogao zaustaviti pa ni vojska koja nije željela upotrebljavati silu. Ovo se sve zbilo 9. novembra 1989.Ujedinjenje Njemačke je bilo 3. oktobra 1990. Danas je ostao samo mali dio zida u turističke svrhe. Međutim i ti djelovi su donekle oštećeni, jer su mnogi željni suvenira. Ti ostaci su danas prefarbani grafitima koji nisu postojali u vreme prije rušenja zida.