KULTURA
Tunisku kulturu obogacuje 3000 godina stara istorija te se na njoj mogu naci
tragovi punske, arapske, turske, africke, europske i islamske kulture, kao i
brojni utjecaji dinastija koje su vladale zemljom. Istorijska mjesta (amfiteatar
u El Dzemu, muzeji (Nacionalni muzej u Bardou), gradska arhitektura (Sidi Bou
Saďd s arapsko-andaluskim uticajem), kuhinja (francuski bageti, sirevi i
kroasani, kao i talijanske tjestenine) i muzika, svjedoce o mijesanju raznih
mediteranskih kultura.
Jezici
Od svih zemalja u Magrebu Tunis je jezicno najhomogeniji.
Jezici koji se govore u Tunisu jesu tuniski arapski (materinski jezik vecine
stanovnistva koji je nastao iz knjizevnog arapskog te nema sluzbeni status)
te knjizevni arapski (sluzbeni jezik koji se uci od predskolskog obrazovanja).
Vrlo velik broj Tunizana govori francuski (jezik kulture koji se uci od osnovne
skole) te se cesto u osnovnoj skoli predaje i engleski. U srednjoj skoli obvezno
je ucenje cetvrtog jezika, a u izboru je njemacki, spanski, italijanski, ruski i
kineski. U Djerbi te nekoliko drugih regija na jugu zemlje mogu se naci
govornici berberskih dijalekata chelha i nafusi. Obrazovanje je besplatno i
obvezno za svu djecu do 16 godina. Stopa nepismenosti u zemlji 2004. godine bila
je 22,9 %. Stopa obrazovanja djece od 6 godina bila je 99 %, jednaka i za
djecake i djevojcice.
Kinematografija
Iako je tuniska kinematografija relativno mlada, filmovi kao Halfaouine,
l'enfant des terrasses i Un été ŕ la Goulette de Férid Boughedir, redatelja
Férida Boughedira, dobili su brojne medunarodne nagrade. Dani kartaske
kinematografije (Les Journées cinématographiques de Carthage ili JCC) najstariji
je filmski festival medu zemljama u razvoju. Tuniska kinematografija, kao i
pejzaz zemlje, privlace i brojne strane produkcije, tako su u Tunisu snimani
Zvjezdani ratovi, Pirati, Engleski pacijent itd.
Knjizevnost
Tuniška knjizevnost postoji u dva oblika: ona na arapskom i ona na francuskom
jeziku. Arapska knjizevnost u ovim prostorima postoji još
od 7. vijeka, dolaskom arapske civilizacije u regiju. Tuniska knjizevnost na
francuskom jeziku pocela je osnivanjem protektorata 1881. godine. Usprkos
bogatoj knjizevnoj povijest, nacionalna produkcija vrlo je slaba: samo oko 120
knjiga na arapskom, ukljucujuci sve zanrove, izašlo je 2000. godine. Neki od
najpoznatijih tuniskih pisaca jesu Aboul-Qacem Echebbi, Moncef Ghachem i
Mahmoud Messaadi.
Muzika
Tuniska muzika najvise je podlozna utjecajima arapsko-andaluske, arapske te
zapadnjacke glazbe. Najpoznatiji tuniski glazbeni zanr je
malouf. Klasicna arapska glazba svira se s tradicionalnim instrumentima kao
darbuka i oud te s instrumentima specificnim za Tunis, kao mezoued. Medu
poznatije tuniske pjevace spadaju Cheikh El Afrit, Mohamed Jamoussi i Habiba
Msika. Poznati su i muzicari kao Anouar Brahem ili Amina Srarfi. Vrlo
je popularna i muzika iz drugih arapskih zemalja, kao Egipat, Libanon ili
Sirija. U novije je vrijeme veliku popularnost stekla i zapadnjacka glazba, pa
tako postoji mnoštvo grupa i festivala rocka, hip hopa, reggaea i jazza.
Festivali
Godisnje se u zemlji odrzava mnostvo medjunarodnih, nacionalnih i lokalnih
festivala. Vecinom dominiraju muzicki i pozorisni festivali.
Neki od tih festivala imaju prilicno siroku tematiku, kao npr. Kartaski
festival, dok su drugi vrlo specificni, kao npr. Festival umjetnosti od
plastike u Mahrčsu ili Tabarka Jazz Festival.
Umjetnicki zanati
Tunis je poznat po svojim umjetnickim zanatskom proizvodima:
* Loncarstvo i keramika: modeliranje i dekoracija ovih proizvoda jos se
obavljaju na starinski nacin. Najcesci motivi jesu linije, tacke, pilasti oblici
i sl. Najpoznatiji su ovakvi radovi iz Guellale.
* Tepisi: umjetnost izrade tepiha datira jos iz otomanskog vremena.
* Nosnje: Jos pocetkom 20. vijeka svaka je regija imala svoju vlastitu
nosnju. Danas se tradicionalna nosnja odijeva samo za svecane ceremonije i
vjencanja. Jebba je najtradicionalnija nošnja koja pokriva cijelo tijelo, a
razlikuju se po kvaliteti materijala, kao i po boji.
* Mozaici: U Tunisu se nalazi najveci broj antickih mozaika u svijetu.
Ova se umjetnost razvila jos u rimsko doba, a najveci mah uzela je od 2. vijeka.
Ovdje se po njihovoj izradi moze govoriti o africkoj skoli.
* Papuce: uopsteno su muske papuce u prirodnoj boji koze. Zenske papuce
obicno su protkane svilom, pamukom, zlatom i srebrom, sa cvjetnim motivima ili
znakovima polumjeseca.
* Radovi od zeljeza: Tunizani svoj obicaj dekoracije vrata s kovanim
zeljezom duguju Andaluzanima. Vrata su obicno plava, a takva se dekoracija
stavlja i na prozore te otvore za zrak na kuhinjama i kupaonicama. Kako bi
sacuvali intimnost doma, vrata su radena samo s malenim otvorima za gledanje na
ulicu.
Gastronomija
Tuniska kuhinja bogata je i raznolika te se ponesto razlikuje od kuhinja drugih
drzava u Magrebu. Bazira se na povrcu, ovcijem i govedjem mesu (u nekim regijama
i devinom mesu), ribi (na obalnim podrucjima) te tjestenini. Bageti se takoder
cesto konzumiraju uz jela. Najpopularnije jelo su spageti ili makaroni koji se
posluzuju s umakom od paradajza.
Obicaji i tradicija
Šešija
Šešija (chéchia) oblik je pokrivala za glavu od crvenog flica koje pokriva lice.
Jos se uvijek moze vidjeti na nekim muskarcima, makar je stil odijevanja u
zemlji poprilicno vesterniziran.
Šiša
Šiša je u arapskim zemljama, pa tako i u Tunisu, tradicionalno
sredstvo za pusenje tombaka kroz cijev iz posude s vodom. Tombak je biljka
vrlo slicna duhanu. Zar se prekriva izbusenom aluminijskom folijom nad kojom se
nalazi uzareni drveni ugljen.
|
|
|
|
|
|