Regionalna podjela
U regionalizaciji Finske jasno se ističu tri predjelno-fizionomske cjeline: 1.Finska Laponija, 2.Jezerska Finska i 3.Finsko primorje. Ovakva regionalizacija odgovara regionalizaciji ovog prostora i po smjeru pružanja ove države. Laponija odgovara regiji Sjeverna Finska, Jezerska Finska odgovara regiji Južna Finska, a regija Finsko Primorje odgovara regiji Botnička obala.
Hidrologija
Za Finsku se kaže da je "amfibijska zemlja", zemlja vode i kopna. Različiti su podaci o broju jezera u Finskoj, ali se procjenjuje da ih ima oko 60.000. Rijeke su većinom otoke pojedinih jezera, a najveća je Vuoksi, sa čuvenim vodopadom Imatrom, otoka je najvećeg finskog jezera Sajma (1.800 m2), a prioka je jezera Ladoge. Jezero Sajma je 1968. godine spojeno plovidbenim kanalom s Finskim zaljevom, a s druge strane povezano je s gradom Viborgom, kanalom dugim 60 km. Sajma predstavlja čitav sistem jezera. Druga važna jezera su Päijänne, Kalla, Orivesi i Keitele na jugu, i jezero Anar na sjeveru. Anar je sjevernije od polarnog kruga, na 69° S[zemljopisna širina|ZŠ]]. S maksimalnom dubinom od 60 m. Po nekim podacima na jezeru ima 3.000 otoka, a površina akvatorija bez otoka je 1.000 m2.
Biljni i životinjski svijet
Oko 72% finske je pod šumama. Osim na krajnjem jugu gdje se mogu naći jasen, javor i brijest, šume su uglavnom četinarske gdje dominiraju omorike i borovi. Finska ima približno 1.200 vrsta biljaka i paprati i oko 1.000 vrsta lišajeva. Divljač uključujući medvjede, vukove, polarne lisice, divlje mačke, uglavnom žive u nenaseljenim sjevernim područjima. Sobovi koje su pripitomili Saami izumiru u divljini. Divlje guske, labudovi, plovke, sniježne žutovoljke (ptice) prave gnijezda širom sjeverne Finske. Od riba najčešće su slatkovodne: losos, pastrva, štuka, grgeč i iz slanih voda: haringa, bakalar. U unutrašnjosti zemlje dominira sivo planinsko tlo. Sjeverni dio finske je pokriven močvarnim tlom. Najplodnije tlo je u južnom dijelu obalske ravnice koje se sastoji od morske gline.
Prirodna bogastva
Bogata zemlja prekrivena šumama je najvrijedniji resurs Finske. Omorika, bor, srebrna su dominirajuće vrste drveća. Jedini prirodni resursi zemlje su drvo, treset, toplokrzne životinje, hidroenergija i riba. Finska također ima neka nalazišta metala od kojih se izdvajaju cink, bakar, željezo i nikal. Vanadij, srebro i zlato se vade. Najobilniji nemetali su granit i vapnenac.
Stanovništvo
Finci čine više od 93% populacije i potomci Šveđana oko 6%. Daleki istok je naseljen s oko 2.500 Saamija druge manje grupe čine manje od 1%. Iako su Šveđani u manjini oni imaju svoju političku stranku, svoje škole i druge institucije. 67% populacije je urbano. Više od 93% govori Finski koji je Uralski jezik. Oko 6% ljudi, uglavnom koncentriranih na Alandskom arhipelagu govore Švedski. Saami govore Saamski jezik. Evangelistička Luterovska crkva prevladava, njeni članovi čine 86% stanovništva. Sloboda vjeroispovjesti je zagarantirana. Pravoslavna crkva, iako nacionalna, u broju pristaša opada od Drugog svjetskog rata.
Po popisu iz 2002., Finska ima, 5,183,545 stanovnika (15 stanovnika/km˛) što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Više od 2/3 populacije je smješteno u južnim krajevima. Helsinki ima oko 1.054.127 stanovnika (2005.), te je intelektualni, proizvodni i trgovački centar. Slijedeća tri najveća grada su Tampere - 281.092, Turku - 242.153, Oulu - 166.053 koji su također industrijski centri.
Obrana
Vojni rok od 11 mjeseci je obavezan za muškarce starije od 17 god. Finska ima vojsku, mornaricu, zračne snage, ali su vojne snage smanjene Pariškim mirovnim ugovorom iz 1947. na maksimalno 41.900 osoba. Godine 2001., oko 32.250 ljudi je bilo je služenju vojnog roka. Rezerva broji 500.000 ljudi. 1994.g. Finska se pridružila programu "Partnerstvo za mir" kao prvi korak k punom članstvu u NATO-u.
Obrazovanje
Školovanje je besplatno i obavezno od 7 do 16 godina. Nepismenost skoro da ne postoji. Uz redovno osnovno i srednje obrazovanje, postoje i škole narodne akademije i radničke institute. Škole za odrasle su privatne, društvene ili provincijske i imaju podršku države. Finska ima sustav srednjih usmjerenih škola kao što su komercijalne, obrtničke, tehničke, trgovačke i poljoprivredne. Finski institut višeg obrazovanja uključuju 13 sveučilišta i nekoliko koledža i škola za obuku nastavnika s godišnjim upisom od 205.000 studenata. Najveći je Helsinkiški.
Kultura
Nakon osvajanja Finskih plemena od strane Šveđana domaća kultura je bila pod uticajem Šveđana, koji traje i danas. Među seljacima su pjevane tradicionalne epske pjesme. Radovi u drvetu i tapeti su još uvijek dekorirani tradicionalnim ukrasima i spiralnim i sličnim jednostavnim geometrijskim oblicima. Među obrazovanim preovladala je švedska kultura.
Govorio se švedski jezik koji je, uz rijetke iznimke, bio i književni jezik zbog toga što je švedska umjetnost i arhitektura bila iz mnogo pravaca. Mnoge Finske građevine i umjetnički radovi oslikavaju talijanske, flemanske, njemačke i druge uticaje. U 19. stoljeću obrazovani Finci počeli su oživljavati svoju nacionalnu tradiciju. U isto vrijeme nacionalna finska književnost nastaje na vlastitom jeziku. Parne kupke - saune - koje nastaju sipanjem vode preko vrelih stijena su finski izum. Finci veoma vole knjige, a biblioteke i muzeji su sastavni dio njihove kulture. Helsinška gradska biblioteka ima oko 2,1 miljuna izdanja, univerzitetska 2,6 milijuna i služi kao nacionalna biblioteka. Finska ima 1.500 biblioteka širom zemlje.
Gospodarstvo
Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim gospodarskim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljan trgovinski balans. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Nacionalni buđet 1998. predviđao je 41,3 milijardi dolara buđetskih prihoda i 43,1 milijardu troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. g. bio je 121,5 milijarda.
Poljoprivreda
Farmerstvo je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20 hektara, manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usjevi su bili ječam, zob i pšenica (3,9 mil.m metričkih tona), i korjenasto povrće kao krumpir i šećerna repa (816.000 metr.tona). Životinje su uključivale 6 milijuna komada peradi, 1,1 milijun stoke, 1,3 milijuna svinja, 106.600 ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenih sobova. Oko 60% šuma u finskoj je u privatnom vlasništvu. Ulov ribe u 1997. je bio 196.513 metr. tona. Više od 1/3 ribe potječe iz unutrašnjih voda.
Industrija
Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla.
Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr.tona 2000.g.), cinka, srebra (24 metr.tone), a krom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. Finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, kemikalije, strojeve, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi s Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. g. uvoz je bio 32,6 bilijuna dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u siječnju 1995. pridružila se EU. Radna snaga broji 2,6 milijuna ljudi 2000.g. Radnike zastupaju radnički sindikati gruprani u dvije velike federacije: Centralna organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.
Vlada i zakonodavstvo
Finska je republika s demokratskim i parlamentarnim oblikom vlasti. Vlast je konstituirana i usvojena 1919.g. Na čelu Finske je predsjednik izabran na šestogodišnji mandat direktnim glasovanjem. Vlada je izabrana od strane predsjednika i odobrena od parlamenta na čijem čelu je premijer. Glasaju stariji od 18 godina. Finski parlament je jedinstveno tijelo poznato kao Eduskunta. Njenih 200 članova je narod izabrao na 4 god. Izvršna vlast u pokrajinama pripada guverneru koji je izabran od strane predsjednika države. U Alandu koji ima autonomiju pokrajinsko vijeće biraju stanovnici, pokrajinski savjet bira izvršni savjet koji dijeli moć s guvernerom. Lokalni sudski sustav je podijeljen na općinske sudove u gradovima i distriktne sudove u ruralnim sredinama. Apelacijski sudovi su smješteni u Turku, Vaasi, Kuopiu, Kouvoli, Rovaniemiju i Helsinkiju. Vrhovni sud čije je sjedište u Helsinkiju je glavni sud za civilne i kriminalne slučajeve.
|
|
|
|
|
|