Bitka kod Kukuša
Bugarska 2. armija u južnoj Makedoniji kojom je komandovao general Ivanov je držala liniju od Dojranskog jezera na jugoistok preko jezera Langaza (današnje Jezero Koronija) i Bešika (današnje jezero Volvi), do luke Kavala u Egejskom moru. Pošto je armija bila ovde još od maja (borila se u opsadi Jedrena u Prvom balkanskom ratu), njeni vojnici su bili izmoreni i verovatno nisu brojali više od 40.000 ljudi u dve slabe divizije. Grci su tvrdili da se njima suprotstavilo najmanje 80.000 ljudi.

Grčka vojska, pod komandom kralja Konstantina, je imala devet pešadijskih divizija i jednu konjičku diviziju (ukupno 120.000 ljudi), tako da ih je bilo više od bugarskih snaga u odnosu dva ili tri prema jedan.

Kod Kukuša su Bugari sagradili jaku odbranu, uključujući zarobljene turske topove koji su dominirali ravnicom. 3. jula, grčka Četvrta, Druga i Peta divizija su krenule u juriš uz podršku artiljerije. Pretrpeli su teške gubitke, ali su sledećeg dana osvojili rovove. U međuvremenu, sa leve bugarske strane, Sedma divizija je osvojila Nigritu, a Prva i Šesta divizija Lahanu. Sa desne strane je pala Đevđelija i vrh Matsikova. To je za posledicu imalo da bugarska linija za povlačenje kod Dorjana bude ugrožena i Ivanovljeva armija je započela očajničko povlačenje koje je povremeno pretilo da postane nekontrolisano. Pojačanje u obliku 14. divizije je došlo prekasno i pridružilo se povlačenju prema Strumici i bugarskoj granici. Grci su zauzeli Dojran 5. jula, ali nisu uspeli da preseku bugarsko povlačenje u klancu Strume. 11. jula, Grci su se pridružili Srbima i napredovali su uz reku Strumu dok nisu stigli do klanca Kresna 24. jula. Na tom mestu izmoreni Grci su stigli do kraja svojih logističkih sitema i zaustavili su se.


Bugari su priznali oko 7.000 žrtava kod Kukuša. Još 6.000 zarobljeno uz 130 topova. Grci takođe pretrpeli teške gubitke sa 8.700 žrtava. Ovo je bila odlučujuća pobeda na ovom frontu i najveći grčki uspeh u oba Balkanska rata.