Pablo Pikaso, rođen 25. oktobra 1881. u Malagi, bio je sin Hozea Ruiza Blanka, profesora crtanja, i Marije Pikaso Lopez. Njegovo neuobičajeno interesovanje za crtež je počeo vrlo rano, negdje u 10 godini, kada je postao učenik svog oca u Korunji, gdje se porodica premjestila 1891. godine. Od tog momenta njegov talenat i interesovanje za eksperimentisanje i razvijanje vlastitog likovnog izraza, pomaže mu da vrlo brzo prevaziđe umjetničke sposobnosti svoga oca. U Korunji, Pikasov otac je odlučio da podredi svoje umjetničke ambicije sinu, dovodeći mu modele i podržavajući ga u ostvarenju njegove prve izložbe kada je imao samo 13 godina. Porodica Ruiz-Pikaso se seli u Barselonu 1895. godine i Pablo se upisuje u Ljoču (kat. La Llotja), lokalnu umjetničku akademiju, gde je njegov otac već dobio posao kao profesor crtanja. Svi u porodici su se složili da Pablo može da postane akademski slikar, a 1897. godine, njegova slava u Španiji je išla u prilog očekivanjima, pošto je te godine njegova slika Nauka i milosrđe za koju je njegov otac bio model doktora, dobila počasnu nagradu u Madridu na izložbi Kraljevske akademije San Fernando. Španski glavni grad je bio očigledno sledeća stanica za mladog umjetnika, gdje bi mogao da stekne priznanje i ispuni očekivanja svojih roditelja. Pablo Ruiz odlazi za Madrid i upisuje se u Kraljevsku akademiju San Fernando, jeseni 1897. godine. Ali ubrzo ocjenjuje nastavu na Akademiji ispod očekivanog nivoa i troši vrijeme na crtanje i slikanje svakodnevnice koja ga okružuje: kafića, ulica, burdela, itd. U Pradu otkriva špansko slikarstvo i piše: „Muzej je predivan. Velaskez je prva klasa; moju pažnju privlače odlični portreti od El Greka, ali Muriljo nije uverljiv u svakoj od svojih kompozicija“. Djela ovih i drugih umjetnika su ostavila jak utisak na Pikasa i takođe postala putokaz u različitim momentima njegove duge karijere. Goja je bio umjetnik čija djela je Pikaso naročito kopirao u Pradu 1898. godine (portret toreadora Pepea Ila i crteže za jednu od grafika iz Gojine serije Kaprici). U Barseloni, gdje je pohađao školu, kao i u Madridu, gdje je bio svakodnevni posjetilac muzeja Prado, ispitivao je sve u vezi sa slikarstvom, a sanjao je i o Parizu, gde napokon stiže u oktobru 1900. godine. U istoriji slikarstva malo je “državnih udara” koji se mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Pikaso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao “Gospođice iz Avinjona", sliku na kojoj je svijet predstavio kao u razbijenom ogledalu. Pikaso je bio pokretač i inspirator slikarskih smjerova kao što su kubizam i sugestivni ekspresionizam koji predstavljaju pravi revolucionarni prevrat u modernoj likovnoj umjetnosti. Ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Imao je četvoro djece. Posljednje dijete, Paloma, bila je rođena kada je on imao 68 godina. Pikaso je napravio preko 6000 slika, skulptura i crteža. Njegove slike danas vrijede milione. Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vreme napada gripa.

Povratak na početnu

Vrh strane