LA STORIA

(ISTORIJA)

 

 

 

 

 

 

 

             Giuseppe Mazzini                                                                                                                                                                  Kamilo Kavur

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                 Garibaldi

Vittorio Emanuele II

Benito Amilkare Andrea Musolini (ital. Benito Amilcare Andrea Mussolini) rođen je u selu Dovija di Predapio (ital. Dovia di Predappio), 29. jula, 1883, a streljan je u selu Dongo kod mesta Đulino di Mecegra (ital. Giulino di Mezzegra), 28. aprila, 1945).
Bio je italijanski vođa od 1922. do 1943. Stvorio fašističku državu korišćenjem lične harizme, apsolutnom kontrolom medija i progonom političkih protivnika. Poraz u Drugom svetskom ratu je doveo do pada Musolinija i fašističkog režima. Nosio je titulu duče (lat. dux; ital. il duce - vođa).
Premda je 15 godina bio na vlasti i spremao Italiju za rat, njegove oružane snage nespremne su dočekale početak Drugog svetskog rata. Zbog toga je odlučio da odloži ulazak Italije u rat dok ne bude potpuno siguran koja će strana pobediti. Tek nakon pada Francuske u junu 1940, nadajući se da će rat trajati samo još nekoliko nedelja, stupio je u oružani sukob. Njegova agresija na Grčku u novembru iste godine svima je pokazala da nije ništa učinio kako bi popravio katastrofalno stanje u italijanskim oružanim snagama. Učestali italijanski porazi na svim frontovima i anglo-američko iskrcavanje na Siciliju 1943 okrenuli su većinu Musolinijevih kolega protiv njega na sastanku Velikog fašističkog vića 25. aprila 1943. To je omogućilo kralju da mu oduzme mandat. Konstituisana je nova vlada, čiji predsednik je bio maršal Badoljo. Po kraljevom naređenju Musolini je uhapšen i stavljen u kućni pritvor. Plašeći se mogućnosti da bi Nemci mogli da pokušaju da ga oslobode, Italijani su stalno menjali mesto njegovog boravka. Međutim, 12. septembra 1943. god. nemački padobranci izvršili su desant u blizini hotela "Kampo Imperatore" na planini Gran Saso, u kojem je Musolini bio zatvoren, i oslobodili ga bez ijednog ispaljenog metka. U pripremi ove operacije učestvovao je Hitlerov najsposobniji komandos, pukovnik Oto Skorceni, koji je lično dopratio Musolinija u Berlin. Nakon spasavanja Musolini je na severu Italije formirao marionetsku državu pod nazivom Republika Salo (Republica di Saló). U toj tvorevini Musolini se vratio svojim ranim socijalističkim idejama i kolektivizaciji. Takođe je naredio likvidaciju nekih fašističkih vođa koji su mu otkazali poslušnost, uključujući i svog zeta, grofa Galeaca Ćana. U aprilu 1945, u trenucima kada su se savezničke snage približavale Milanu, a nemačke povlačile iz Italije, Musolinija su zajedno sa njegovom ljubavnicom Klarom Petači u selu Dongo na jezeru Komo, kod mesta Đulino di Mecegra, 28. aprila 1945. uhvatili italijanski partizani pri pokušaju bega u Švajcarsku. Streljan je po kratkom postupku. Narednog dana Musolinijevo telo, zajedno s telima drugih poznatih fašista, obešeno je naglavačke u mestima Komo i Milano (u jakim uporištima fašista) kako bi se protivnici fašizma narugali fašistima. Rat su preživeli Musolinijeva supruga Rakele s dvojicom sinova (Vitorio i Romano) i kćerkom (Eda), udovicom grofa Ćana. Treći sin, Bruno, poginuo je u avionskoj nesreći. Detaljniji prikaz Musolinijevog lika i dela možete pronaći u knjizi Denisa Mak Smita Musolinijevo Rimsko carstvo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Гроф Камило Бенсо ди Кавур (итал. Camillo Benso Conte di Cavour, 10. октобар 1810. - 6. јун 1861.) је био италијански политичар и државник.
Школовао се на Војној академији у Торину, но 1831. године иступа из војске и проучава политичко-економске проблеме. Под утицајем енглеске и француске конституционалне монархије развија свој политички циљ, а то је уједињење Италије на челу с Пијемонтом. Основао је 1847. године, с Чезареом Балбом, лист "Ил рисорђименто" (препород) , залажући се за уставне реформе и ослобођење Италије од аустријске доминације. Као представник умерено либералне аритократско-буржоаске комбинације супротставља се реакционарном клерикализму, али и револуционарном јакобинизму. У сукобу с Аустријом налази савезника у Наполеону III те Пијемонт након рата добива Ломбардију. Године 1861. доживио је тријумф свог живота,прогласившиуједињенуИталијуипоставши првим премијером.

Đuzepe Garibaldi (Nica, 4. jul 1807. - ostrvo Kaprera, 2. jun 1882.), italijanski revolucionar i borac za Ujedinjenje i slobodu Italije
U mladosti je bio mornar. Dok je služio vojni rok (1833. - 1834.) u mornarci Kraljevine Sardinije i Pijemonta potpao je pod uticaj Đuzepea Macinija, predvodnika italijanskog nacionalizma, i postao pripadnik društva Mlada Italija. Posle neuspele oružane pobune u Savoji 1834. godine kada je osuđen na smrtnu kaznu beži u Južnu Ameriku gde se bori za nezavisnost Brazila. Sudelovao je i u urugvajsko-argentinskom ratu na strani Urugvaja. U početku je zapovedao urugvajskom mornaricom da bi kasnije postao zapovednik Italijanske legije u Montevideu. U tim borbama stekao je svetsku slavu.

Italija je oblikovala kulturno i društveno okruženje celokupne mediteranske oblasti. Ona je takođe imala veliki uticaj na evropsku kulturu. Značajne kulture i civilizacije postojale su na njenoj teritoriji još u praistoriji. Nakon "Velike Grčke", etrurska civilizacija a posebno Rimsko carstvo, vladali su ovim delom sveta nekoliko vekova. Italija je bila centar filozofije, nauke i umetnosti tokom srednjeg veka i renesanse.
Italija je postala kraljevina 17. marta 1861, kada se najveći deo država sa ovog poluostrva ujedinio pod uticajem kralja Viktora Emanuela II, iz dinastije Savoj, koji je vladao Sardinijom i Pijemontom. Rim je još jednu deceniju ostao pod Papinom vlašću da bi i on postao deo države 20. septembra 1870.
Fašisti su uveli diktaturu 1922, borili se na strani Nemačke u Drugom svetskom ratu i izgubili. Referendum o monarhiji od 2. juna 1946. stvorio je Republiku Italiju.
Italija je otpočetka članica NATO pakta i Evropske Unije.