Olimpijske igre

   
olimpijske igre
antičke olimpijske igre
moderne olimpijske igre
razvoj olimpijskih igara
politički uticaj olimpijskih igara
doping kontrola
nagrađivanje pobjednika

najuspješniji olimpijci

kviz

   
 
   
Ime Država Sport Olimpijada Zlato Srebro Bronza Ukupno
Majkl Felps SAD Plivanje 2004–2008 14 0 2 16
Larisa Latinjina SSSR Gimnastika 1956–1964 9 5 4 18
Pavo Nurmi Finska Atletika 1920–1928 9 3 0 12
Mark Spic SAD Plivanje 1968–1972 9 1 1 11
Karl Luis SAD Atletika 1984–1996 9 1 0 10
Bjorn Deli Norveška Skijaško trčanje 1992–1998 8 4 0 12
Brigit Fišer Nemačka Kajak 1980–2004 8 4 0 12
Savao Kato Japan Gimnastika 1968–1976 8 3 1 12
Dženi Tomson SAD Plivanje 1992–2004 8 3 1 12
Met Biondi SAD Plivanje 1984–1992 8 2 1 11
Rej Juri SAD Atletika 1900–1908 8 0 0 8
 

 

U nekim analima stoji da je Rej Juri iz SAD osvojio 10 zlatnih medalja Rej Juri, međutim to nije tačno i Međunarodni olimpijski komitet (MOK) mu priznaje 8 zlatnih medalja, jer je 2 zlatne medalje osvojio na tzv. međuigrama održanim 1906. godine u Atini, koje su održane kao proslava 10-godišnjice prvih olimpijskih igara, održanih 1896. godine u Atini.

Jedan rvač, odbojkaš ili dizač tegova, može osvojiti samo jednu medalju na jednim igrama. S druge strane, u nekim sportovima sportisti mogu, osim ličnih podviga, da računaju i na ekipne medalje (atletika, gimnastika, konjički sport, plivanje, mačevanje).

Dalje, bilo je velikih sportista koji nisu imali „ekipnu pozadinu“, a ušli su u istoriju sporta i olimpijskih igara, npr. ruski plivač Aleksandar Popov osvojio je na igrama 1992. i 1996. sam, četiri (2 + 2) zlatne medalje, i nije mogao više, jer Rusi nisu imali nekoliko tako kvalitetnih plivača da bi Popov mogao osvajati zlata i u štafetama. Suprotan je primer američke plivačice Dženi Tompson. Ona je na igrama 1992, 1996. i 2000. osvojila osam zlatnih medalja, ali sve u štafetama, a sama nijednu. Ali, postoje i sportisti koji su osvojili samo jednu zlatnu olimpijsku medalju, a zauvek su ušli u istoriju olimpizma. Najočigledniji primer za to je američki atletičar Bob Bimon, koji je na Letnjim olimpijskim igrama 1968. pobedio postavivši u finalu skoka udalj tada nezamislivi svetski rekord od 8 m i 90 cm, šokirao sportski svet i tim jednim skokom ušao u istoriju.h na njima priželjkuju mnogo više nego na svetskim prvenstvima ili raznim turnirima, kojih se svake godine održava mnoštvo. Mnogi vrhunski npr. plivaci ili atleticari, neretko, jednostavno ne dodu na svetska prvenstva koja se održavaju u predolimpijskoj godini da im to ne bi remetilo zacrtani plan priprema za olimpijske igre. Naravno da je tu izuzetno važna i istorijska dimenzija olimpijskih igara. Nije zato nimalo cudno da mnogi olimpijski pobednici bivaju u svojim zemljama docekivani i slavljeni kao istinski heroji, baš kao što je to bilo i milenijumima ranije, a u današnje vreme olimpijska pobeda donosi cesto i materijalnu nagradu. Zbog svega toga i tu velikim delom leži objašnjenje zašto se neki sportisti nastoje pošto-poto dokopati titule olimpijskog pobednika, rizikujuci upotrebom dopinga svoje zdravlje, ponekad život, a ponekad i zdravlje svog potomstva.

 

Majkl Felps