HOMEPAGE                      Skulptura renesanse

          Skulptura renesanse takodje prekida srednjovjekovnu tradiciju.Tokom XV vijeka ona odbacuje arhitektonski okvir i postaje samostalno dijelo.Zadnji dio statue umjetnici sada obradjuju isto tako paljivo kao i prednji.Jedan od najvećih skulptora italijanske renesanse je Firentinac Donatelo,koji je svojim djelom izrazio skoro sve vidove renesansne umjetnosti.Prvi je,poslije antike,u bronzi izlio muški akt u prirodnoj velicini.To je njegova statua Davida.Oživio je u novom duhu naturalizam rimskog portreta tipa biste,iyvajavsi u obojenoj terakoti portret Nikole Uzana.Tačnost i preciznost anatomskih detalja na ovoj glavi bile su zapanjujuće već i za njegove savremebike.Poput rimskih konjaničkih statua postavljene na forume rimskih gradova,Donatelo je izlio u bronzi konjaničku statuu Gatamelata za trg u Padovi.Izražajno Gatamelatino lice ima vrijednosti rimskih portreta.Rimska je i snaga vlje i autoriteta kojimovaj italijanski kondontijer upravlja konjem snažne muskulature.

       Veliki skulptor renesanse je i Mikelanđelo Buonaroti,uz Leonarda jos jedan univerzalni umjetnik.Njegova statua Davida,viša od pet metara,isklesana je u jednom bloku bijelog kararskog mermera.Ono po čemu se ona razlikuje od Donatelovog istoimenog kipa isu samo dimenzije i materijal nego i umjetnikov odnos prema ljudskoj figuri.Nasuprot oslobodjenoj energiji izraženoj kroz opusteno tijelo Donatelove statue,kod Mikelanđelovog Davida dobija se utisak da se energija sabija,a ne oslobađa.Otuda osjećanje napetosti u jednom tijelu shvaćeno kao "tamnica duše".Naime u krugu firentinske intelektualne elite na dvoru Medičija oživljela je ljubav za Platonovu filozofiju-neoplatizam.Platonova filozofija o dualizmu tijela i duše nije uticala na Grcku skulpturu,jer ona izražava sklad tijela i dušečali je na skulpturu Mikelanđela,koji je bio veliki postovalac antike,baš ta strana grčke misli imala jak uticaj.Iste osobine njegovog Davida imaju i statue Mojsija i Robova,klesane za grobnicu pape Julija II,a jos više kipovi nadgrobnih spomenika Lorenca i Đulijana Medičija.Grobnica Đulijana Medičija sastoji se od statue pokojnika u sjedecem položaju smeštene u nišu zida iznad sarkofaga.Skulptoralne mase su raščlanjene i složene u najvećoj mogućoj mjeri,aliuprkos tome,cjelina čini jasnu vizualnu predstavu,jer sve tri statue obrazuju trougao i čvrsto drže složenu mrežu vertikala i horizontala.Dualizam tijela i duše izražen je kroz kosmičku suprotnost smiraja Dana i buđenja Noći.