Atinski Akropolj

Akropolj (grčki akros, vrh, polis, grad, doslovce "grad na brdu"), je stjenovito brdo, antičko svetilište posvećeno grčkoj boginji Atini zaštitnici grada Atine, u samom centru doline Atike. Visine je oko 150 m, a sam vrh čini platforma dimenzija 300h150 m, gdje se nalazi arhitektonski kompleks. Brdo je prvi put utvrđeno zidovima u mikenskom periodu, a dijelovi tih prvih zidina su i danas vidljivi, naročito na jugoistoku Propilaje. Zidovi utvrđenja koji danas dominiraju su izgrađeni poslije persijskih ratova u prvoj polovini 5. vijeka prije nove ere, za vrijeme Temistokla (sjeverni zid) i Kimona (južni zid). Izmjene su rađene u Periklovo doba i kasnije, kada je Akropolj postao glavno uporište grada.

Najveće i najljepše svetilište stare Atine, posvećeno boginji Atini, dominira centar modernog grada Atine, sa stjenovitog uzvišenja. Najslavljeniji mitovi stare Atine, religiozni festivali, najraniji kultovi, kao i drugi važni događaji u istoriji grada, su svi povezani sa Akropoljom. Spomenici i građevine Akropolja su u harmoniji sa svojim prirodnim okruženjem. U ovim jedinstvena djelima antičke arhitekture, kombinuju se različiti stilovi klasične grčke arhitekture i umjetnosti, koji su vjekovima utjecali na mnoge druge kulture i umjetnosti. Akropolj iz 5. vijeka prije nove ere, je slikovit primjer raskoša, moći o bogatstva Atine u zlatnom dobu Perikla.

Svetilištu se pristupa sa zapada, jedinog mogućeg pristupa, preko Bolove kapije, jedne od dvije kapije koje su sagrađene poslije invazije herula u 3. vijeku, (germanskih plemena sa Skanidinavije), ili preko malih vrata ispod hrama Atine Nike. Na ostalim stranama brda postoje izvori pitke vode još od antičkog doba. Poslije kapije stiže se pred monumentalni ulaz u svetilište, koji se zove Propilaje, izgrađen u klasično doba, koji je projektovao arhitekte Mnesikla. Hram Atine Nike, izgrađen oko 420. godine p. n. e., aprojektovao ga je i nadgledao izgradnju arhitekta Kalikrata, dominira južni utvrđeni bedem Propilaja. Blizu hrama nalazi se oltar Afrodite Pandeme, od kojeg je sačuvan samo jedan dio. Suprotno sjevernom krilu Propilaja, nalazi se pravougaoni oltar, poznat pod imenom „oltar Agripa“, pošto je u prošlosti bio mjesto gdje se čuvao dar grada grada Atine rimskom vojskovođi Marku Vipsaniju Agripu.

U samom svetilištu, sreću se majstorska djela klasične grčke ahitekture, sagrađena uglavnom u 5. vijeku p. n. e., u doba Perikla. Partenon, kao pečat stare grčke civilizacije, je najupečatljiviji od svih. Posvećen Atini Partenoni, sagrađen je u zamjenu za dva ranija hrama posvećena istoj boginji. Između Partenona i Propilaja, duž južnog zida i iskopani u stjenovitom tlu, nalaze se temelji dvije građevine iz 5. vijeka p. n. e., Brauronijon, oltar u čast Artemidi Brauronije i Kalkoteka, građevina u kojoj su se nalazili zavjetni darovi u bronzi. Istočno od Partenona, nalazi se mali kružni hram iz 27. godine p. n. e., posvećen Avgustu i Rimu. Na najuzvišenijoj tački, na istočnoj strani uzvišenja, takođe iskopani u stjenovitom tlu, nalaze se temelji oltara Zevsu Polijeusu. Na sjevernoj strani uzvišenja, nalazi se Erehteon, hram u jonskom stilu posvećen boginji Atini i bogu Posejdonu Erehteusu, sa svojim poznatim predvorjem koje dominiraju karijatide. Duž južnog zida Erehteona nalaze se temelji "Starog hrama", iz 6. vijeka p.n.e., u dorskom stilu posvećen Atini Polijas, a koji su uništili Persijanci 480. godine p.n.e. Nešto kasnije je obnovljen, ali je definitvno srušen 406. godine p.n.e. u drugoj persijskoj invaziji. Sjeverozapadno od Erehteona, duž sjevernog zida Akropolja, prostire se Arheforion, mala kvadratna građevina, gdje su živjele Arheforione, mlade žene koje su na Pantenejema, festivalu misterije, bile zadužene za prinošenje darova Atini i učestvovale u raznim ritualima inicijacije.

povratak na vrh