Iako je u početku pripadao impresionizmu, Van Gogh se smatra slikarom postimpresionizma.
Život Vincenta van Gogha bio je pravi neuspjeh. Gubitnik na svim životnim poljima, osim u slikarstvu. Nesposoban da se brine o vlastitom životu i zdravlju, sve je dao za slikarstvo i sve je podredio slikarstvu, čak i zdravlje, a u konačnici... svoj život. Uz pomoć umjetnosti vanjski svijet koji mu se činio neprijateljskim mijenjao za svoj lični, stvarajući svoj imaginarni svijet sa ličnom strašću i vizijama svojstvenim samo njemu. Nije bio shvaćen. Priznanje je stekao tek poslije smrti. Nazivaju ga martirom umjetnosti
Početak Van Goghovog školovanja počinje u Parizu gdje pohađa školu slikanja i crtanja Fernarda Cormona, čovjeka koji je kao umjetnik bio beznačajan, ali kao učitelj uspješan slikar. Tu se gubi njegova ljubav za žanr slike i scene koje je radio do tada. Uspostavlja kontakt sa Toulouse Lautrecom i Bernardom, početnicima poput njega, a preko brata Tea upoznaje Paula Gauguina, slikara, koji je u to vrijeme bio nepoznat kao i sam Vincent. Postaju prijatelji i zajedno se zabavljaju po kafanama i jeftinim restoranima oko Boulevard de Clichy na Montmartreu gdje su svi stanovali i koji je važio za umjetničku Meku. Nedostatak svoje popularnosti nastojali su nadoknaditi veseljem koje im je pričinjavalo eksperimentisanje. Van Gogh je ironično nazvao grupu slikara koja je sa njim stanovala, radila i izlagala“Peinters du Petit Boulevard“(slikari s malog bulevara). Svi su živjeli vrlo jednostavno, smješteni van dometa raskošnih ulica. Zajedno su sanjarili o velikoj komuni umjetnika, o slobodnom zajedničkom radu svih za sve. Njihovi snovi nikada nisu postali stvarnost.
„Puno radije slikam oči ljudi nego katedrale.“ - ovim riječima opisivao je omiljene teme impresionista. Van Gogh radije je slikao portrete.
U restoranu na Boulevard de Clichy koji se zvao „Du Chalet“ 1887. godine desila se prva izložba: Van Gogh, Toulouse-Lautrec, Bernard i Louis Anquetin. Prodali nisu ništa ali je izložba popraćena brojnim raspravama. Na kraju su između sebe jednostavno razmjenili svoja umjetnička djela. Njihova jadna umjetnička idila, bila je boemska i to je ono što je umjetnike iz čitavog svijeta dovodilo u Paris. Živjeli su i uveliko su bili svjesni svoje genijalnosti.
Pred kraj boravka u Parisu Van Gogh slika tri portreta trgovca bojama, starog Juliena Tanguya koji im je uvijek izlazio u susret prodavajući siromašnim umjetnicima materijal jeftino, a često i na kredit. Čak im je dio svoje radionice preuredio u skromnu galeriju koju ipak niko nije posjećivao. Tu su bile izložene slike Van Gogha, Seurata, Gauguina i Paula Cezannea, četiri neshvaćena slikara koji su zapravo bili začetnici umjetnosti 20. stoljeća, odnosno postimpresionizma.
Boja i način vođenja kista postat će njegovo najznačajnije sredstvo izražavanja. Van Gogh je odstupao od zadatih klišea, boju je nanosio po ličnom nahođenju, ne po zadatim pravilima koja su bila nametnuta u tadašnjem svijetu umjetnosti. Stoga odlazi na jug u Arles, gdje su boje jasnije, svijetlo privlačnije i doživljava eksploziju boja i svoju najveću inspiraciju.
„Sada kada sam vidio more osjećam koliko je važno biti na jugu i osjetiti da se boja može iskoristiti do krajnjih granica - nije više tako daleko do Afrike.“
Vincent van Gogh
Sa 36 godina dobrovoljno odlazi u duševnu bolnicu. Nesretna bolest koja ga je mučila već neko vrijeme sve se više nametala i uzela maha.
„Spreman sam preuzeti ulogu luđaka, iako uopće nemam snage za jednu takvu ulogu.“ Sa ovim rječima odlazi na liječenje.
Njegova dijagnoza je glasila: epileptične smetnje.Tokom epileptičnog napada bio je sklon nasilju i patio od strašnih halucinacija.
29. jula 1890.godine cijeli dan je proveo na krevetu i pušeći lulu umire tokom noći. Pokopan je na groblju u Avresu bez da je javnost saznala i priznala njegovu genijalnost.
Priznanje dolazi godinama nakon što je Van Gogh napustio ovaj svijet.
„Posve je tačno da je veliki broj slikara duševno obolio - riječ je o životu koji, blago rečeno, čovjeka otuđuje od svijeta. Kada se ponovo bacim na posao, to je dobro, no uvijek ću ostati napola lud.“
Vincent van Gogh
Najpoznatija djela:
„Seljaci jedu krompir“ 1885.god
„Dvanaest suncokreta u vazi“ 1888.god.
„Kavana na Place du Forum,noću“ 1888.god.
„Autoportret sa povezanim uhom“ 1889.god.
„Zvjezdana noć“ 1889.god.
„Spavaća soba u Arlu“ 1889.god.
 |
 |
 |
 |
 |
 |