BIOGRAFIJA
Adolf Hitler rodjen je u mjestu Braunau na rijeci Inn ( Austrija) od majke Klare i oca, zeljeznicara, Aloisa 20. aprila 1889. Imao je tri starija brata koja su umrla u ranoj mladosti te je stoga majka Adolfa obozavala. Hitler ce kasnije pisuci o majci napisati: "Njemackom je narodu darovala velikog sina". Kao dijete Adolf je obozavao Karla Maya i Winnetoua. Kad bi ga otac tukao mislio je na Winnetoua i samo bi glasno brojao udarce koje bi mu otac zadavao, sto je oca znalo preplasiti jer je mislio da je Adolf poludio. Mladi Hitler nikada nije zavrsio nikakvu skolu, ali u mladosti je zelio postati umjetnik, sto njegov otac nije odobravao. Nakon oceve smrti odlazi u Linz, a iz Linza odlazi u Bec kako bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Polozio je prvi prijemni krug, ali drugi nije prosao. U Becu je ostao do 1907. uzdrzavajuci se preslikavanjem motiva s razglednica, a onda se vraca u Linz se vraca jer mu je majka na samrti. Kratko prije Bozica ona umire, a Adolf iznova okusava srecu na beckoj Akademiju likovnih umjetnosti, ali ga opet odbijaju. Razocaran tvrdi kako za odbijanje nije kriv on vec Akademija jer nije prepoznala njegov genije.

U Minhen se seli 1912. gdje je radi kao crtac razglednica i plakata te dekorater sve do 1914. Po izbijanju Prvog svjetskog rata dobrovoljno se prijavljuje u vojsku te je rasporedjen je u 16. bavarsku pricuvnu pjesadijsku brigadu. Njegova grupa odlazi na zapadnu bojisnicu gdje dobiva orden za hrabrost - zeljezni krst. Kao kurir dobiva i cin razvodnika. U vojsci ga prati glas cudaka - ne pije, ne pusi, izbjegava zene i javne kuce. Jedini mu je prijatelj pas Foxel, britanski prebjeg.U proljece 1918. za vrijeme Saveznickih napada u kojima su koristeni i plinovi Hitler zakratko gubi vid. Vijest o kapitualciji zatice ga u lazaretu. Po njegovim rijecima taj trenutak je bio prekretnica u njegovom zivotu - odlucio je postati politicar. No, prije nego sto je postao politicar ucestvuje u ljevicarskoj revoluciji i uspostavljanju sovjetske Bavarske 1919. Naredni korak bila je njegova kandidatura na izborima u sovjetskoj Bavaraskoj u svojem bataljonu gdje dobija 19 glasova. Time postaje predstavnik svog bataljona i potom sluzi upravo onim snagama za koje ce poslije tvrditi da ih je oduvijek mrzio. Nakon sloma sovjetske Bavarske od ljevicara postaje desnicar. Slucaj ce mu ici na ruku: njegov bivsi zapovjednik poziva ga u propagandnu grupu ciji je cilj borba protiv boljsevizma. Tada ga kao uhodu salju na razlicite skupove. Iste godine (1919.) postaje clan nacionalisticke Njemacke radnicke stranke (kasnije Nacionalsocijalisticke radnicke stranke Njemacke), a od 1921. njezin je predsjednik. Devetog juna 1923. u Minhenu pokusava puc s omanjom grupom  istomisljenika zbog cega je osudjen na pet godina zatvora, ali je pusten na slobodu nakon devet mjeseci. Za vrijeme izdrzavanja zatvorske kazne nastaje knjiga Main Kampf (Moja borba) kada mu kolege u celiji preporucuju da napise memoare jer im je bio dosadan dok su se kartali. Nakon neuspjeha puca i ponovnog dolaska na slobodu zakljucuje kako se mora posluziti legalnim sredstvima da bi osvojio vlast.

Pocetak gospodarske krize u Njemackoj pocetak je njegovog uspona. Broj nacistickih zastupnika u Reichstagu sa 12 zastupnickim mjesta 1928. godine porastao je na 107 zastupnickih mjesta 1930. U naredne dvije godine njegova je stranka nastavila rasti skupljajuci poene na sve vecoj nezaposlenosti, strahu od komunizma i nemoci svojih politickih rivala. Na vlast dolazi 30. januara 1933. kada postaje njemacki kancelar. Godinu dana kasnije u avgustu (1934.) , nakon smrti predsjednika drzave Paula von Hinderburga, spojio je funkcije kancelara, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Time preuzima svu vlast i postaje vodja (Firer) Njemacke. Njegova vlast postaje gotovo neogranicena i pocinje raditi na njezinom ucvrscenju te, izmedju ostalog, ukida sindikate i zamijenjuje ih udrugom nazvanom Njemacka radnicka fronta. Zabranjuje i sve politicke stranke osim vlastite. Gospodarstvo, mediji i sva kulturna zbivanja potpala su pod nacisticku kontrolu cineci tako zivot obicnog covjeka ovisan o njegovoj lojalnosti novoj vlasti. Hiljade antinacista odvodjeni su u konc-logore kako bi se moguci suprostavljenii glasovi u zacetku doslovce unistili. U toj nakani uveliko se oslanja na tajnu policiju nazvanu Gestapo. Na njegovoj meti nasla su se i crkvene vlasti koje optuzuje za mito, korupciju i nemoral te uspostavlja vlastite brutalne moralne vrijednosti. Dokida koncept ljudske jednakosti tvrdeci kako su Arijevci superiornija rasa, a u skladu s time sa sve vecom bezobzirnoscu progoni Zidove. No, jos prije Zidova na meti su se nasle osobe s poteskocama u razvoju, homoseksualci i svi oni koji se nisu uklapali u njegovu viziju Nijemaca kao superiorne rase.

Pazljivo se sprema i za prve vojne sukobe te u okviru tog plana (1936.) njemacka vojska ulazi u Porajnje koje je bilo razvojna zona. Dvije godine kasnije (1938.) njemacka vojska okupirala je Austriju, a zatim se na meti nasla i Cehoslovacka. U spanskom gradjanskom ratu direktno je podrzao generala Franca pomagajući  ga avionima i oruzjem. Njemacka pomoc Francu dala je Hitleru priliku da iskusa svoju ratnu strategiju i ratnu tehnologiju. Napadom na Poljsku (1939.) izaziva Drugi svjetski rat, a u proljece 1940. njemacke trupe osvajaju Dansku i Norvesku. Nesto kasnije na red dolaze Nizozemska, Belgija i Francuska. Zaveden zudnjom za tzv. zivotnim prostorom i svojom mrznjom prema komunizmu u ljeto 1941. napada Sovjetski Savez. Godine dana kasnije (1942.) okuplja skupinu casnika kako bi kreirao tzv. konacno rjesenje zidovskog problema. Rezultat je bio uzasan - izgradjeni su koncentracijski logore u kojima je ubijeno 6 miliona Zidova i protivnika nacistickog rezima. Za vrijeme njegove vladavine na Hitlera je pokusano vise atentata, a onaj iz 1944. koju su organizovali visoki njemacki vojni casnici, u kojem je ucestvovali i njemacki general Rommel, najpoznatiji je. Kada su 1945. Sovjeti usli u Berlin Hitler i Eva su pocinili ubistvo (30. aprila 1945.), ali se u samo predvecerje kraja vjencavaju 30. januara 1945. Tijela su im spaljena gotovo do neprepoznatljivosti sto je dugo vremena bio povod za spekulacije kako je rijec o varci te da su Hitler i Eva ustvari uspjeli pobjeci.

Za zivota Hitler je tvrdio da je njegova zadaca "osloboditi Njemacku od zlocinaca iz 1918., Versajske sramote, cijelog omrazenog Weimarskog sustava, nezaposlenosti i Zidova". Pored toga tvrdio je ce on zavrsiti "djelo koje je Isus zapoceo", te da je on "alat Bozji". Zanimljivo spomenuti da je Hitler dosavsi na vlast svaki dan doruckovao isto: dvopek, ribanu jabuku, narancu i caj od kamilice. Takodjer je praktikovao svakodnevnu tridesetominutu setnju. Za njegov ljubavni zivot karakteristicno je da je uvijek imao odnose samo s malodobnim djevojkama. Prva poznata Hitlerova ljubav datira iz 1925., a rijec je o sesnaestogodisnjoj Mariji Raider koja je zbog njega pokusala samoubistvo. Sljedeca ljubav bila je sedamnaestogodisnja Geli, kcerka Hitlerove polusestre. Geli je zbog njega izvrsila samoubistvo. Soba u kojoj je pocinila samoubistvo na Hitlerov zahtjev ostaje netaknuta i niko ne smije unutra. Nakon Geli nova ljubav je sedamnaestogodisnja plavokosa Eva Braun, koja se zbog Hitlera dva puta  pokusala ubiti, a treci put je to ucinila zajedno s njim 1945. O maloljetnim djevojkama Hitler pise: "Nema niceg ljepseg nego odgojiti nesto mlado. Djevojka od 18, 20 godina podatna je poput voska."

pocetna strana