Naivno period filma period je samih početaka, prije 20ih godina prošlog vijeka kada je film bio spektakl, kada je taj novi medij izazivao čuđenje, strah, oduševljenje... gotovo u pravilu tim redosljedom. Tako je projekcija kratkog filma 'Dolazak voza u stanicu' 1903. izazvala pravi stampedo kojem je cilj bio izaći iz kina, jer su se ljudi prepali da će ih voz  zgaziti. Iako niko vjerojatno nikad neće imati konačan odgovor na pitanje ko je 'izmislio' film, iz jednostavnog razloga što se nije radilo o jednoj osobi, Luis Lumiere preuzima najveći dio zasluge. Zajedno sa svojim bratom Augustom zaslužan je za 'cinematographe', mašinu koja je kombinovala funkcije kamere i projektora i tako omogućavala projekcije filmova na platno pred publikom.

cinematographe

Ubrzo, ljudski mozgovi su se navikli na ideju i koncept filma te dolazi zreli period filma koji i dan danas traje. Zrelo po načinu izražavanja, dakako. Prva stepenica bio je nijemi film koji je u počecima imao statičnu kameru kojom je dokumentirao što se ispred nje događa. Glumci su znali u kojim okvirima se mogu kretati i iz njih se nisu micali tokom filma. U filmu 'Rađanje jedne nacije' iz 1915. po prvi put se uvodi asocijativna i paralelna montaža. 30ih godina dolazi do 'pronalaska' zvučnih filmova i od tada stvari jako dobro napreduju, čemu smo svjedoci.

Druga bitna podjela filma bila bi stilska: realizam, modernizam i postmodernizam.

U realizmu, koji je trajao do 60ih godina 20. vijeka, reziser je jako malo i nikako utjecao na 'stvarnost', na ono što se snimalo. Bilo je tu malo stilizacije te puno dugih kadrova, a najpoznatiji reziseri tog doba bili su Ford (kao najklasičniji), Hawks, Lang, Kurosawa, Hitchcock (kao najmoderniji). Krajnja faza realizma bio je talijanski neorealizam čiji su značajni reziseri bili de Sica, Rosselini.., i oni su jednostavno prenosili živote pojedinaca, porodica i cijelih regija na platno. Jedno od glavnih obilježja tog perioda bili su naturšćici, dakle ljudi koji su i inače živjeli prikazivane živote, neprofesionalni glumci, a sve u svrhu što realnijeg prikaza.

Francis Ford Coppola

U modernizmu, koji se događa 60ih godina, dolazi do intervencije umjetnika u stvarnost snimanja, dolazi do skokova u priči, vožnje kamere, raznih sugestija. Prvi film modernizma je 'Građanin Kane', i on je probio sve dotadašnje granice, pa se upravo zbog toga i smatra najznačajnijim filmom svih vremena. Nakon njega dolazi do pravog procvata modernizma čiji su nosioci Bergman, Antonioni i Kubrick. Na vrhuncu i pred kraj modernizma dolazi do jako bitne struje francuskog novog vala čiji najznačajniji film je Goddardov 'Do posljednjeg daha'. Obilježje modernizma bio je filmski jezik, jer po prvi puta nije bio toliki naglasak na sadržaju, nego na filmskom jeziku.

Poster za film Građanin Kejn

Treće, sadašnje doba, je postmodernizam i ono traje od 70ih pa prema danas. To je pravac u kojem nije bitan ni sadržaj, a ni filmski jezik. Lynch, braća Coen i Tarantino smatraju se najzaslužnijim za njega. Kuda taj postmodernizam ide, možda najbolje nam dočarava 'Kill Bill', koji je u biti 'film o filmu', s mnoštvom referenci, citata, izokretanjem žanrova, gdje se u mnogočemu koristi iskustvo prijašnjih filmova.