Hrvatska se nalazi u
umjerenom klimatskom pojasu sjeverne polutke Zemlje. Zbog takvog polozaja
klimatske su prilike povoljne i umjerene bez ikakvih temperaturnih ekstrema.
Pravilna je izmjena svih cetiriju godisnjih doba, a glavni cimbenici koji uticu
na klimu Hrvatske jesu Atlantski okean, zapadni vjetrovi, zracne mase, ciklone i
anticiklone.Izdvajamo 3 osnovne klimatsko-vegetacijske zone. To su: 1.
Mediteranska klimatsko-vegetacijska i ekoloska zona, 2. Panonska i peripanonska
klimatsko-vegetacijska i ekoloska zona, 3. Gorska klimatsko-vegetacijska i
ekoloska zona.U jesen i zimi stvaraju se islandske i genovske ciklone koje
donose vlazno i nestabilno vrijeme, dok u ljeti azorska i sibirska anticiklona
uzrokuju stabilno vrijeme.Vazan uticaj imaju i regionalni i lokalni orografski
modifikatori, tj. polozaji planinskih lanaca.
Alpe
i Dinaridi sprjecavaju daljnji prodor zracnih struja s juga prema unutrasnjosti.
Stoga dijelovi uz samo podnozje planinskih lanaca primaju najvecu kolicinu
padavina.Prosjecno trajanje insolacije u Hrvatskoj smanjuje se od zapada prema
istoku i od sjevera prema jugu. Najmanju insolaciju imaju najvisi vrhovi planina
i sjeveroistok Hrvatske dok najvecu insolaciju imaju dalmatinska ostrva (Hvar
2674 sati) i juzna Hrvatska.Prosjecni iznosi i godisnji hod temperatura zraka
razlikuju se u Hrvatskoj od regije do regije. Umjerenost klime rezultat je ne
tako hladnih zima i ne previse vrucih ljeta. Najhladniji mjesec je januar s
prosjecnim temperaturama od -2 u gorskoj do 5 °C u primorskoj Hrvatskoj.
Najtopliji mjesec je juli s prosjecnim temperaturama od 15 u gorskoj do 24 °C u
primorskoj Hrvatskoj.Temperature i padavine ovise o uticaju maritimnosti,
odnosno kontinentalnosti. Temperature se povecavaju od zapada prema istoku i od
sjeverozapada prema sjeveroistoku. Dok se padavine povecavaju obrnuto s
temperaturom. Najvise padavina primaju planinski lanci, a najmanje unutrasnjost
Hrvatske.
