su naseljeni dijelovi oko Pariza, velikih luka, industrijskih
regija, a najmanje planinska područja. Danas 70,8% stanovništva radi u
tercijarnim sektorima (najviše u turizmu), samo 4,3% u moderniziranoj
poljoprivrednoj proizvodnji, a ostalih 24,9% u sekundarnom sektoru. Privredni
razvoj i potreba za radnom snagom doveli su do useljavanja znatnog broja
stanovništva iz drugih europskih država i francuskih prekomorskih kolonija. Uz
to, veliki je mortalitet, a slab natalitet, pa Francuska daje najmanji broj
iseljenika, a prima najveći broj useljenika.iTr četvrtine stanovništva Francuske žive u gradovima.
Sastav stanovništva Francuske relativno je homogen, mada su današnji Francuzi nastali miješanjem više naroda.
Velika većina stanovnika su politički Francuzi, unutar kojih razlikujemo etničke Francuze, i njima više ili manje srodne narode koji se bore za svoj etnički identitet, među ovima su, viz.: Franko-Provansalci, Okcitanci, Katalonci, Baski pa i keltski Bretonci. Najaktivniji su Korzikanci čiji je najpoznatiji pripadnik Napoleon Bonaparte, rođen 1769. u Ajacciu. Alzašani i Lorenci, germanskog su porijekla.
Nisu se doskora znali točni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još od Francuske revolucije država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest
asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno.Tek je nedavno, i to pod pritiskom Europske Unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.
Službeni jezik je francuski, ali postoji više lokalnih jezika: baskijski, bretonski, katalonski, korzički, flamanski, njemački (elzaški), okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje. Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.
