COVJEK I VUK

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VUK KAO COVJEKOV NEPRIJATELJ
Nasuprot navedenom, u tzv. sjedilackim kulturama se vuk smatrao neprijateljem koji ubija korisne zivotinje. Od srednjeg vijeka pa sve do ranog razdoblja novog vremena je odnos covjeka prema vuku bivao sve vise odredjen strahovima i demoniziranjem vukova. Snažno sirenje naselja i poljoprivrednih povrsina i drzanje stoke na otvorenom, kao i narocito, sve do 19. vijeka rasirena, sumska ispasa goveda, ovaca, svinja i konja, dovodila je do velikih gubitaka tih zivotinja od vukova. Iako su sigurno mnoga izvijesca o gubitcima bila neumjereno pretjerana, a dio gubitaka su sigurno izazvali i psi-skitnice, stvarni gubitci kod takvog nacina stocarenja su za seljake bili znacajni. Ovoj prehrambenoj konkurenciji izmedju covjeka i vuka, ubrzo se pridruzila i konkurencija u lovu.
Ovakav odnos prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj Evropi do besprimjernih progona, ciji cilj je bio, neovisno o mogucim posljedicama, potpuno istrijebljenje vukova. Vuk je tako, izmedju ostalog, istrijebljen u Velikoj Britaniji (zadnji vuk ubijen 1743.), Danskoj (1772) i Njemačkoj (1904). U južnoj i istočnoj Europi je postojala puno veća tolerancija prema vuku (kao i drugim velikim zvijerima). I tu su, nakon znacajnijih steta, organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio unistenje cijele populacije.
 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vuk je mogucnost za razvoj turizma

Prisutnost vuka u pojedinom podrucju moze biti razlogom posjeta onih koji zele uzivati u ocuvanoj prirodi. Zbog brzoga ritma zivota i otudjenosti od prirode, danas je takvih ljudi sve vise. Vrlo je tesko vidjeti vuka u prirodi, ali dokazi o njegovoj prisutnosti (npr. zavijanje, tragovi, izmet) i prikladni popratni sadrzaji (publikacije, izlozbe, predavanja) mogu biti dovoljno privlacni, posebice za one u cijim zemljama ta vrsta vise ne zivi.

 


 

Vrijednost za slijedece narastaje

Obaveza je svakog pojedinca da prirodu, u kojoj uziva za svoga zivota, sacuva i da isto pravo omoguci sljedecim narastajima. Ono sto zelimo ostaviti iza sebe nisu samo slike i sjecanje na pojedinu zivotinjsku vrstu koje vise u prirodi nema. Zelimo li da to bude sudbina vuka? Vecina stanovnika nase domovine smatra kako vukove moramo sacuvati za buduce narastaje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odnos covjeka prema vuku
(Postovanje)
Veliki broj naroda koji su zivjeli od lova su u vuku vidjeli ravnopravnog ili cak nadmocnog konkurenta cijoj su se spretnosti i izdrzljivosti divili i stovali ih. Imena koja su cesta u sjevernoj Europi a poticu od naziva "vuk" (Wolf, Wolfgang, Wolfhard) podsjecaju na stovanje vuka prisutno u kulturama naroda lovaca. Osim toga, smatralo se da odredjeni dijelovi vucjeg tijela imaju i ljekovita svojstva.