UGROZENOST I ZASTITA
UGROZENOST
Glavni razlozi danasnje ugrozenosti vukova jesu : nezakonito ubijanje,
stradanje na
prometni putevima i nedostatak prirodnog plijena.
Prema dostupnim podacima. Za smrtnost slucajeva odgovoran je covjek.
Jer se nezakonito ubijanje ne prijavljuje zato se i ne zna tacan broj vuka u nasem kraju.
U vrijeme kad je vuk u velikim dijelovima
Europe bio vec iskorijenjen(19. vijek), zivio je u Madjarskoj, Galiciji,
Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Srbiji, Rumunjskoj, Poljskoj, Rusiji i Skandinaviji.
Poslovicna prozdrljivost vukova spada u podrucje bajki i legendi. Prema
aktuelnim istrazivanjima, godisnja potreba jednog vuka za hranom krece se izmedju
500 i 800 kg po pojedincu. U prosjeku, vuk jede oko 2 kg dnevno, ali se pri tome
mora uzeti u obzir i duza razdoblja u kojima vukovi ne uspiju uloviti nista.
Izuzetno, vuk moze pojesti odjednom i do 10 kg mesa, ali on iza toga, na drugom
mjestu, dio tog mesa povrati i zakopa ga kao zalihu. Mladi vukovi cesto jedu
insekte.
U velikim dijelovima svijeta gdje (jos) zivi, vukove i danas aktivno progone.
Medjutim, sve vise se jaca spoznaja, da vuk ne predstavlja opasnost ni za covjeka
niti za poljoprivredu. Prihvata se spoznaja, da u okviru zastite okolisa treba
zastititi i vuka kao dobrodosli sastavni dio faune.
U Evropi je vuk zasticen s tri medjudrzavna dogovora:
1)Washingtonskim sporazumom o zastiti vrsta (CITES, Convention on
International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora)
2)Bernskom konvencijom i
3)FFH-smjernicama (Fauna-Flora-Habitat-Richtlinie).
Sva tri dokumenta predvidjaju zastitu i zabranu trgovine sivim vukovima kao i
dijelovima njihovog tijela, kao i zastitu njihove zivotne sredine te sadrze i
obavezu da zemlje koje su potpisnici na odgovarajuci nacin to pitanje rijese i
svojim nacionalnim zakonodavstvom.
 |
 |
 |
 |
 |
 |