Dadaizam

nastaje vrlo burno 1916. godine u Zürichu u Svicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Tristan Tzara (1896. - 1963.) osnivac je i pisac prvog manifesta, a u jednoj je prigodi, nekoliko desetljeca kasnije, izjavio:"Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam, valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje skupine mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora, kakav je bila Svicarska u vrijeme Prvoga svj. rata, i s druge strane intelektualnu razinu umjetnosti i knjizevnosti u to doba. Svakako, ratu je morao doci kraj, a poslij smo vidjeli i druge. Sve to zbivalo se u poluzaboravu koji se po navici naziva istorijom. No, oko 1916.-1917. cinilo se da rat nikada nece zavrsiti."To je bio razlog za dadaisticku pobunu, zagovaranje apsurda, promidzbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta rijecima:"Dada je nastala iz moralne potrebe. iz neutazive zelje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjecaja da bi covjek, koji je u sredistu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoc nad osiromasenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i lose stecenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednicka svim mladima iz pobune koja je od pojedinaca trazila posvemasnje prihvatanje potreba svoje prirode, bez obzira na istoriju, na logiku."Dadaizam tezi rusenju, unistenju starih nacela i zakonistosti logike, ismijava "vjecnu ljepotu". Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i odredjenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zakljucak da dadaizam nije toliko protuumjetnicki i protuknjizevni smjer "koliko posebno raspolozenje duha, krajnji cin antidogmatizma koji se za svoju borbu sluzi svim sredstvima." (De Michelli)Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubistickim i futuristickim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zraci neobicna uznemirenost, nepredvidivost. Uz Tzaru, osnivaci pokreta bili su i Jean Arp, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Richard Huelsenback i Louis Aragon.Dadaizam se siri i na SAD, Njemacku i Francusku, no pocetkom dvadesetih godina djelatnost pokreta naglo se smanjuje, a na njega se nastavlja nadrealizam, njegov svojevrsni nastavak, no dadaizam uvelike utice na stvaralastvo brojnih knjizevnika, pa cak i u danasnje vrijeme.Drugi naziv za umjetnicki pravac dadaizam je Dada. Pretpostavlja se da je naziv potekao od djecijeg gugutanja.

Dadaizam je jedan od avangardnih umjetnickih pokreta. Rijec dada; nadsala je od infaltilnog tepanja. Glavna obiljezja su cinizam, besmislenost, anarhija, negacija svake logike i razumne misli. Pokret nastaje potkraj I svjetskog rata u znaku protesta protiv bespotrebnog krvoprolica. U slikarstvu, kiparstvu i knjizevnosti propagirao je destrukciju radi destrukcije i obaranje svih vrednota civilizacije. Prvi zacetnik i preteca pokreta bio je M.Duchamp koji je propagirao ideje totalne negacije, destrukcije i antiestetizma. Grupu dada osnovali su emigranti; rumunjski pjesnik Tristan Tzara i alzaski kipar i slikar Hans Arpi u Zurichu pocetkom 1916. godine. U veljaci su otvorili Cabaret Voltaire- likovni klub s izlozbenom galerijom i kazalisnom salom. U tom je klubu iste godine T.Tzara procitao dadaisticki manifest i time zapravo pocinje niz bucnih ispada, ekscesa i skandala. Slikari, kipari i pjesnici multimedijalno djeluju. Dadaizam se nakon rata siri u Francusku (Pariz) i Njemacku (Berlin). Dadaisti odustaju od klasicnih likovnih disciplina odnosno stvaraju vlastite koncepcije - automatizam ili potpuna spontanost forme, sukobi raznih elemenata itd.

pocetna strana