Venecijanska renesansa

 

Venecijanska umetnost je karakteristična umetnost koja se razvijala u Veneciji od doba romanike. Gotika se ovde nikada nije primila, a uticaji stare Grčke i Vizantije su vidljivi u drevnoj crkvi Svetog Marka. Svu svoju energiju ova škola je usmerila na razvoj slikarstva. Tu se razvijao poseban stil u kojem su građani mogli investirati svoj novac u raskoš i lepotu.

 

U 15. veku jačaju gradovi poput Rima, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima među vlastelom, i zahvaljujući prevlasti na Sredozemlju postala najjača sila u Evropi. Oko godine 1500, na vrhuncu venecijanske moći, niko nije slutio da je to i početak njenog kraja, jer se trgovina već prebacivala na relaciju Evropa-Amerika (Kristifor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. godine).

 

Značajna karakteristika Venecijanske renesanse je boja, naime osvjetljenje koje je presudno i prepoznatljivo u ovom stilu koje nije mnogo marilo za perspektivu i dubinu. Za razliku od intelektualnog slikarstva Firence i Rima, u Veneciji je nastala umjetnost u kojoj je boja važnija od linija.

 

Venecija nije pretpela one uticaje humanizma kojih je bilo u Firenci. Na primer, Ticijan nije bio naučnik-humanista. Njegov postupak je bio intuitivne prirode. On slika bez želje da u slikarstvu napravi revoluciju. Spontanost je karakteristika venecijanskog slikarstva.

 

Vazari tvrdi da je uljano slikarstvo iz Nizozemske preneto u Italiju u vreme kada je Van Ajk bio prognan. Najpre prodire u Veneciju preko mladog slikara Anatola de Mesine. U venecijanskoj umetnosti svetlost i boja ima veliki značaj, i volumeni se definišu pomoću svetlosti. Ponajpre je Đorđone, koji je bio Ticijanov učitelj, usvojio definisanje volumena pomoću svetlosti. Takav postupak nazvao je luminizam, i on je svojstven za njegov slikarski pristup. Na ovaj način on inicira ono što će se u impresionizmu pojaviti na jedan ipak sasvim drugačiji način. Ticijan je usvojio tehniku svoga učitelja, ali smanjujući poetičnost koju je njegov učitelj unosio kao karakteristiku u svome delu.