RETORIKA

Retorika  ili govorništvo uopšteno je umijeće ili tehnika govorne komunikacije s praktičnom svrhom uvjeravanja sagovornika. Takvo slikovito, i uvjerljivo izražavanje može biti usmeno (javni govori) ili  pismeno (različiti istorijski, politički i književni spisi).

Legitimnost ovoj disciplini (najstarijoj disciplini koja se sadržinski bavi jezikom) daje činjenica – na koju ukazuje i Aristotel – da između istine i zablude postoji međuprostor u kojem vladaju , neizvjesnost, vjerovatnoća i vjerodostojnost. Primjeri područjā koji, po svojoj prirodi, ne poznaju krajnja već samo privremena i vjerovatna rješenja jesu politika i pravo.

Razlika između retorike i govorništva

Klasifikacija izražavanja

RAZLIKA IZMEĐU RETORIKE I BESJEDNIŠTVA

I Aristotel je razlikovao retoriku i besjedništvo. Smatrao je da se retorika bavi pronalaženjem najboljih sredstava za ubjeđivanje: njen osnovni zadatak se ne sastoji u uvjeravanju, nego u »sposobnosti teorijskog iznalaženja uvjerljivog u svakom datom slučaju«. Dakle, besjedništvo je sâma veština uvjeravanja, dok retorika ima zadatak da iznalazi najpogodnija sredstva za uvjeravanje slušalaca i daje savjete kako se to postiže. Ciceron takođe podrazumijeva razliku između besjedništva i retorike, pa govori o retorici kao o nauci, dok pod govorništvom podrazumijeva govorničku praksu, tj. praktično besjedništvo (eloquentia). Pisac najznamenitijeg rimskog udžbenika retorike, Kvintilijan nedvosmisleno kaže da je retorika »nauka o dobrom govoru« - bene dicendi scientia. Jovan Sterija Popović, naš komediograf, profesor prava, ali i pisac prve retorike u modernoj Srbiji, smatra da je retorika »nauka koja pravila krasnorječija izlaže i opključuje sposobnost predstavlenija i misli izražavati pravilno, jasno i saobrazno s celju«. Još prije njega je Dositej Obradović pisao da je retorika «nauka lepo govoriti, srce množestva ljudi dobijati i celi narod na sve što je dobro, pohvalno i opštepolezno sklanjati i dovoditi». Čuvena Retorika Branislava Nušića ima podnaslov koji glasi Nauka o besjedništvu. Retorika, dakle, predstavlja nauku o besjedništvu, teorijski uobličena pravila i principe koji će pomoći da se održi uspješan govor, dok je sâmo besjedništvo (govorništvo) praktična sfera u kojoj se ta pravila primjenjuju.

Sofisti su prvi počeli da izgrađuju retoriku kao sistem pravila koja olakšavaju da se besjeda uspješno sastavi i održi, dok je proizvod tih primijenjenih pravila bio sam govor, odnosno besjedništvo. Istorijski posmatrano, besjedništvo prethodi retorici. Najprije se razvijala govornička praksa, da bi se tek kasnije, na osnovu nje, oformila i izgradila govornička pravila i uputstva, retorika.

KLASIFIKACIJA IZRAŽAVANJA