Pol Sezan (Paul Cezanne)

(1839-1906)

 

 

(19.2.1839 Eks an Provans, Francuska – † 22.10.1906.), bio je francuski slikar čije djelo predstavlja prelaz između impresionizma kraja 19. veka i kubizma s početka 20. veka. Bio je jedna od najznačajnijih ličnosti francuskog i evropskog slikarstva, sa presudnim uticajem na njegov daljnji razvoj. Istoričari umjetnosti su ga svrstali u postimpresionizam, zajedno sa Van Gogom i Gogenom.

 

Rodio se na jugu Francuske u bogatoj porodici, kao vanbračno dijete prodavca šešira i kćerke jednog zanatlije. Osnovna školu Sv. Josipa bila je za Sezana prvi kontakt sa običnim svijetom, jer se dotada njegov svijet svodio na porodicu, sa snažnim utcajem oca, koji je u međuvremenu već postao uspješan bankar. Od 1952. godine studira na gimnaziji, a u internatu se sprijateljio sa Emilom Zolom koji će postati jedan od njegovih najvećih prijatelja i s kojim će kasnije razmjenjivati pisma o umjetnosti.

1857. godine se upisuje na besplatnu školu crtanja i tu se susreće sa mnogim umjetnicima. Maturirao je poslije drugog pokušaja te iako ga interesuje muzika, literatura i slikarstvo, posle mature se upisuje, zbog očeve želje, na pravo koje nije volio, ali ne prestaje da pohađa školu crtanja. Njegov otac je platio da ne ide u vojsku. Nadu da će jednog dana postati slikar potkrepila je pohvala njegove uljane slike u školi crtanja.

Godine 1860. pomoću majke i sestre Marije od oca dobija dozvolu da studira u Parizu umjetnost. Kada njegov otac ustanovljava da nema talenat da ga naslijedi u bankarstvu dozvoljava mu da ode u Pariz. Tu se susreće sa Kamij Pisarom i drugim impresionistima i upravo on utiče na Sezana, a ponekad su i zajedno slikali.

Sezan je pohađao kurseve slikanja ali ipak nije primljen na Školu lijepih umetnosti u Parizu i vraća se kući. Od 1862. godine kupuje atelje u Parizu i živi samo za slikarstvo i upoznaje se sa Alfred Sislem, Ogist Renoarom i Klod Moneom,ali na Akademiji lijepih umjetnosti je ponovo odbijen.

Kao dvadesetopetogodišnjak prilaže svoja djela za "salon" ali ih komisija koja je radila po konzervativnim principima akademizma nije prihvatila. Slična odbijanja je doživjela i grupa ostalih impresionista i oni se trude da osnuju svoj vlastiti "salon".

Sa impresionistima se susreće na susretima "Salona nezavisnih" i njegove slike su prvi put izložene na ovom salonu 1863. godine. Oficijalni salon i dalje ne prima njegove slike. Godine 1874. i 1877. izlaže na izložbama impresionista ali se njegova djela susreću sa neshvatanjem i postaju izvori podsmijeha kritičara. Sezan se povlači i distancira od svojih prijatelja i odlazi kući u Eks an Provans. 1886. godine njegov otac se konačno ženi njegovom majkom i nakon toga odmah umire, a Sezan i njegove sestre se obogaćuju.

Sezan je sve više usamljen. 1895. prodavac i skupljač slika Volard organizuje Sezanovu prvu samostalnu izložbu. Sezan i dalje živi samo za svoju umjetnost. 1897. godine umire njegova majka.

Sezan kupuje atelje u Eks an Provans i živi u njemu samo sa svojom sluškinjom, jer izolaciju smatra za uslov svog rada. Od 1900. ne napušta atelje i u ovo doba on konačno postaje poznat. 15. oktobra 1906. godine radi u pleneru i naglo pada u nesvijest nakon čega leži nekoliko sati na jakom plusku. Kada ga nalaze njegovo stanje je jako ozbiljno i poslije osam dana umire u svojoj 67. godini života od upale pluća. 1907. godine požnjeće njegova djela velike uspjehe.

<pocetna stranica