Paketi

Uloga paketa u mrežnoj komunikaciji

Podaci se obično nalaze u prilično velikim datotekama, što može dovesti do zastoja u radu mreže ukoliko računari kroz kablove šalju velike količine podataka u jednom navratu. Postoje dva razloga zbog kojih slanje velikih količina podataka usporava rad mreže. Prvi, velike količine podataka koje se šalju kao cjelina vezuju mrežu i onemogućavaju pravovremenu interakciju i komunikaciju, zato što jedan računar preplavljuje kabl podacima.

Drugi razlog je postojanje grešaka prilikom prenosa. Zato se  podaci rastavljaju u pakete pa greška tada utiče na manje dijelove podataka, tako da samo taj manji dio mora ponovo da se šalje, što oporavak od greške čini lakšim.

Kako bi više korisnika istovremeno moglo da brzo i lako predaje podatke preko mreže, podaci moraju da se rastave u manje cjeline kako bi se njima lakše rukovalo. Te cjeline se nazivaju paketi.

Paket je osnovna jedinica mrežne komunikacije. Kada se podaci podjele u pakete, prenos se ubrzava tako da svaki računar iz mreže ima više prilike da predaje i prima podatke.

Animacija

Kada se paketi pošalju u mrežu predstavljaju zasebne cjeline i nemaju nikakve veze sve dok ne dođu do odredišnog računara. Na računaru primaoca paketi se skupljaju i ponovo sastavljaju određenim redosljedom kako bi se formirali originalni podaci. Kada mrežni operativni sistem rastavi podatke na pakete, u svaki paket dodaje kontrolne informacije koje omogućuju:

·         da se originalni, rastavljeni podaci šalju kao manje cjeline,

·         da se ti podaci ponovo sastave određenim redoslijedom kada dođu do odredišta,

·         da se izvrši provjera grešaka u podacima kada se ponovo sastave

Paketi mogu da sadrže više tipova podataka kao što su informacije, poruke, podaci za kontrolu računara i komandi, zahtjevi za usluge i slično.

Komponente paketa

Svi paketi imaju određene zajedničke komponente a tu spadaju:

·         adresa odredišta koja pokazuje koji računar je primalac  

·         adresa izvora koja pokazuje koji računar je pošiljalac

·         upute koje mrežnim komponentama govore kako da predaju podatke

·         informacije koje računaru primaocu govore kako da poveže paket sa ostalim paketima kako bi se ponovo sastavio kompletan originalan paket podataka,

·         podaci koji se šalju,

·         podaci o provjeri grešaka da bi se obezbjedilo da podaci stignu nepromjenjeni (CRC)

  Slika 19.

Komponente su grupisane u tri dijela: zaglavlje, podaci, kontrolni podaci.

Zaglavlje

Zaglavlje se sastoji od:

·         signala upozorenja koji pokazuje da se paket prenosi,

·         adrese odredišta,

·         adrese izvora,

·         podataka koji sinhronizuju prenos.

Podaci

To je ustvari glavni dio komunikacionog paketa koji se šalje i njegova veličina varira zavisno od mreže. Dio sa podacima na većini mreža varira od 512 bajtova (0,5K) do 4K.

Ali pošto su stringovi (nizovi) podataka često mnogo veći od 4K, podaci onda moraju da se rastave u dijelove koji su dovoljno mali da mogu da se smjeste u paket. Tako je za prenos jedne velike datoteke potreban veliki broj paketa.

Kontrolni podaci

Sadržaj kontrolnih (trailers) podataka zavisi od metoda komunikacije ili protokola. Kontrolni podaci obično sadrže komponentu za provjeru greške koja se zove ciklična provjera redundantnosti (engl.-cyclical redundancy check, CRC). CRC je broj koji nastaje matematičkim izračunavanjem u paketu na računaru pošiljaoca. Kada paket stigne, izračunavanje se vrši ponovo. Ako je rezultat isti, to znači da su podaci i poslije prenosa ostali nepromjenjeni. Ako rezultat izračunavanja nije isti to znači da je došlo do greške u toku prenosa. U tom slučaju, CRC signalizira računaru pošiljaocu da ponovo pošalje podatke.

Adresiranje paketa

Da bi paket uopšte stigao mora da ima tačno odredište, to jest adresu računara do kojeg mora da stigne. Dio računara koji uzima podatke i praktično im dodaje zaglavlje je mrežna kartica. Zaglavlje sadrži adresu primaoca, adresu pošiljaoca, te podatke za korekciju grešaka. Kod primanja podataka je obratno. Kartica analizira pakete koji su došli, ako prepozna svoju adresu vrši provjeru njihove korektnosti, pa onda korišćenjem interapta signalizira procesoru da su stigli podaci za obradu. Da bi prijem  podataka i slanje na obradu bio pouzdaniji i mrežna kartica ima takozvanu bafersku memoriju. Možemo zaključiti da svaka mrežna kartica vidi sve pakete koji se šalju preko njenog segmenta kabla, ali se aktivira samo ako paket nosi adresu njoj pripadajućeg računara. 

Postoji međutim i mogućnost da se koristi univerzalna adresa (broadcast type address). Paketi koji se šalju sa ovom adresom namjenjeni su svim računarima iz te mreže.