Paketi
Uloga paketa u mrežnoj
komunikaciji
Podaci se obično nalaze u prilično
velikim datotekama, što može dovesti do zastoja u radu mreže ukoliko računari
kroz kablove šalju velike količine podataka u jednom navratu. Postoje dva
razloga zbog kojih slanje velikih količina podataka usporava rad mreže.
Prvi, velike količine podataka koje se šalju kao cjelina vezuju mrežu i
onemogućavaju pravovremenu interakciju i komunikaciju, zato što jedan računar
preplavljuje kabl podacima.
Drugi razlog je postojanje grešaka
prilikom prenosa. Zato se podaci
rastavljaju u pakete pa greška tada utiče na manje dijelove podataka, tako
da samo taj manji dio mora ponovo da se šalje, što oporavak od greške čini
lakšim.
Kako bi više korisnika istovremeno
moglo da brzo i lako predaje podatke preko mreže, podaci moraju da se rastave u
manje cjeline kako bi se njima lakše rukovalo. Te cjeline se nazivaju paketi.
Paket je osnovna jedinica mrežne komunikacije. Kada se podaci podjele u pakete, prenos se ubrzava tako da svaki računar iz mreže ima više prilike da predaje i prima podatke.
Kada
se paketi pošalju u mrežu predstavljaju zasebne cjeline i nemaju nikakve veze
sve dok ne dođu do odredišnog računara. Na računaru primaoca paketi se skupljaju i ponovo
sastavljaju određenim redosljedom kako bi se formirali originalni podaci.
Kada mrežni operativni sistem rastavi podatke na pakete, u svaki paket dodaje
kontrolne informacije koje omogućuju:
·
da se originalni, rastavljeni podaci šalju
kao manje cjeline,
·
da se ti podaci ponovo sastave određenim
redoslijedom kada dođu do odredišta,
·
da se izvrši provjera grešaka u
podacima kada se ponovo sastave
Paketi mogu da sadrže više tipova podataka kao što
su informacije, poruke, podaci za kontrolu računara i komandi, zahtjevi za
usluge i slično.
Komponente paketa
Svi paketi imaju određene zajedničke
komponente a tu spadaju:
·
adresa odredišta koja pokazuje koji računar
je primalac
·
· upute koje mrežnim komponentama govore kako da predaju podatke
· informacije koje računaru primaocu govore kako da poveže paket sa ostalim paketima kako bi se ponovo sastavio kompletan originalan paket podataka,
·
·
podaci o provjeri grešaka da bi se
obezbjedilo da podaci stignu nepromjenjeni (CRC)
Slika 19.
Komponente su grupisane u tri dijela:
zaglavlje, podaci, kontrolni podaci.
Zaglavlje
Zaglavlje
se sastoji od:
·
signala upozorenja koji pokazuje da se
paket prenosi,
·
adrese odredišta,
·
adrese izvora,
·
podataka koji sinhronizuju prenos.
Podaci
To
je ustvari glavni dio komunikacionog paketa koji se šalje i njegova veličina
varira zavisno od mreže. Dio sa podacima na većini mreža varira od 512
bajtova (0,5K) do 4K.
Ali
pošto su stringovi (nizovi) podataka često mnogo veći od 4K, podaci
onda moraju da se rastave u dijelove koji su dovoljno mali da mogu da se smjeste
u paket. Tako je za prenos jedne velike datoteke potreban veliki broj paketa.
Kontrolni podaci
Sadržaj
kontrolnih (trailers) podataka zavisi od metoda komunikacije ili protokola.
Kontrolni podaci obično sadrže komponentu za provjeru greške koja se zove
ciklična provjera redundantnosti (engl.-cyclical redundancy check, CRC).
CRC je broj koji nastaje matematičkim izračunavanjem u paketu na računaru
pošiljaoca. Kada paket stigne, izračunavanje se vrši ponovo. Ako je
rezultat isti, to znači da su podaci i poslije prenosa ostali nepromjenjeni.
Ako rezultat izračunavanja nije isti to znači da je došlo do greške
u toku prenosa. U tom slučaju, CRC signalizira računaru pošiljaocu da
ponovo pošalje podatke.
Adresiranje
paketa
Da bi paket uopšte stigao mora da ima tačno
odredište, to jest adresu računara do kojeg mora da stigne. Dio računara
koji uzima podatke i praktično im dodaje zaglavlje je mrežna kartica.
Zaglavlje sadrži adresu primaoca, adresu pošiljaoca, te podatke
za korekciju grešaka. Kod
primanja podataka je obratno. Kartica analizira pakete koji su došli, ako
prepozna svoju adresu vrši provjeru njihove korektnosti, pa onda korišćenjem
interapta signalizira procesoru da su stigli podaci za obradu. Da bi prijem
podataka i slanje na obradu bio pouzdaniji i mrežna kartica ima takozvanu
bafersku memoriju. Možemo zaključiti da svaka mrežna kartica vidi
sve pakete koji se šalju preko njenog segmenta kabla, ali se aktivira samo ako
paket nosi adresu njoj pripadajućeg računara.
Postoji međutim i mogućnost da se koristi
univerzalna adresa (broadcast type address). Paketi koji se šalju sa ovom
adresom namjenjeni su svim računarima iz te mreže.