Računari (serveri i klijenti)

Naravno da bez računara nema ni računarske mreže. Najmanje ih može biti dva, a gornja granica zavisi od vrste mreže. Važno je da su jedan sa drugim povezani, bez obzira da li su u toj mreži svi istih, ili različitih karakteristika. Mogu to biti kako računari klase 386, 486, PENTIUM I, II, III, i IV, tako i vrlo moćni serveri ili "mainframe" računari koje srećemo obično u velikim kompanijama i državnim institucijama. Često, kako mreža raste, odnosno kako se dodaje sve veći broj računara, jedan od njih može predstavljati server - centralni računar na kojem su smješteni fajlovi ili aplikacioni programi koje mreža koristi. Serveri obično imaju brže procesore (često su i višeprocesorski), diskove većeg kapaciteta (obično više njih) kao i veću memoriju. Postavljanje jednog računara kao servera omogućava veliku uštedu jer u tom slučaju ostali računari (zovimo ih klijenti) ne moraju imati  skupe unutrašnje komponente koje smo spomenuli. Naravno da uz server može stajati i neki skupi brzi štampač kojeg mogu koristiti i klijenti da bi se tako izbjegla kupovina štampača ili nekog drugog periferala za svaki računar u mreži.

Nije obavezno da mreža u svom sastavu ima definisani server. Samo nekoliko umreženih računara, može da čini "peer to peer" mrežu. Korisnici i to svaki sa svakim mogu da vrše razmjenu fajlova i e-mailova, mogu kopirati fajlove na druge računare unutar mreže, kao i koristiti štampače i modeme vezane na jedan od umreženih računara.