Računari (serveri i klijenti)
Naravno da bez računara nema ni računarske
mreže. Najmanje ih može biti dva, a gornja granica zavisi od vrste mreže. Važno
je da su jedan sa drugim povezani, bez obzira da li su u toj mreži svi istih,
ili različitih karakteristika. Mogu to biti kako računari klase 386,
486, PENTIUM I, II, III, i IV, tako i vrlo moćni serveri ili
"mainframe" računari koje srećemo obično u velikim
kompanijama i državnim institucijama. Često, kako mreža raste, odnosno
kako se dodaje sve veći broj računara, jedan od njih može
predstavljati server - centralni računar na kojem su smješteni fajlovi ili
aplikacioni programi koje mreža koristi. Serveri obično imaju brže
procesore (često su i višeprocesorski), diskove većeg kapaciteta (obično
više njih) kao i veću memoriju. Postavljanje jednog računara kao
servera omogućava veliku uštedu jer u tom slučaju ostali računari
(zovimo ih klijenti) ne moraju imati skupe unutrašnje komponente koje smo
spomenuli. Naravno da uz server može stajati i neki skupi brzi štampač
kojeg mogu koristiti i klijenti da bi se tako izbjegla kupovina štampača
ili nekog drugog periferala za svaki računar u mreži.
Nije obavezno da mreža u svom sastavu ima
definisani server. Samo nekoliko umreženih računara, može da čini
"peer to peer" mrežu. Korisnici i to svaki sa svakim mogu da vrše
razmjenu fajlova i e-mailova, mogu kopirati fajlove na druge računare
unutar mreže, kao i koristiti štampače i modeme vezane na jedan od umreženih
računara.