UVOD 

Local Area Networks (mreže lokalnog područja; lokalne računarske mreže ili popularno – LAN-ovi) nastale su usljed potrebe za bržom i efikasnijom razmjenom i raspodjelom informacija i računarskih resursa (izvora) unutar preduzeća i kompanija.

Jedan od glavnih razloga zbog čega su se LAN-ovi razvili jeste – njihova isplativost. Navedimo primjer jednog preduzeća: zašto kupovati opremu za npr. petnaest radnih mjesta (posebne računare za svako radno mjesto, skupe laserske pisače, crtače itd.), kada, ako umrežimo tih petnaest računara i povežemo ih sa jednim mrežnim pisačem, jednim mrežnim crtačem, jednim disk-serverom itd., možemo puno jeftinije proći? I usto su svi ti računari (mrežne radne stanice) povezani i samim tim je komunikacija između radnih mjesta olakšana. Razmjena informacija je puno brža i sigurnija, dijeljenje hardverskih i softverskih resursa također čini sav posao efikasnijim.

I sama kupovina potrebnog softvera je olakšana. Na primjer, znajući Microsoft-ovu prodajnu politiku, za svako radno mjesto morali bismo kupiti po jednu skupu kopiju, recimo, Microsoft Officea. Kod LAN-ova u organizacijama i preduzećima to nije slučaj – jednostavno se kupi jedna kopija softvera i licenca za onoliko mrežnih radnih mjesta koliko nam je potrebno, što je daleko jeftinije i isplativije.

 50-ih godina, u vrijeme mainframe računara, velikih i skupih čudovišta koja su zauzimala cijele zgrade, bila je aktuelna pozadinska (batch) obrada podataka. Korisnik donosi iskodiranu karticu sa svojim podacima i programskim naredbama i predaje je računarskim stručnjacima na obradu. Zavisno od veličine i složenosti programa, rezultate dobija sutradan ili kroz nekoliko dana. Ali, pod uslovom da je program ispravno napisan. Jer, ako postoji greška, program se mora pisati ponovo.

 60-ih godina, bilo je moguće da jedan ured posjeduje terminal, čitač kartica i telefonsku vezu sa mainframe računarom i da se posao obavlja iz ureda. I, iznajmljujući vrijeme rada na mainframeu (time-sharing), korisnik je mogao koristiti računar bez velikog dodatnog ulaganja kapitala. Jedini nedostatak je bio sporost rada putem telefonske linije.

 70-ih godina dolazi do razvoja miniračunara (dimenzijama puno manji ali u radu ipak slični mainframe računarima), cijene padaju i već su se stekli uslovi za posjedovanje vlastitog računara unutar jednog ureda. Bili su potrebni još samo terminali i kablovi za povezivanje terminala i miniračunara. Ovo je osiguralo puno brži rad u odnosu na onaj sa mainframe računarima. Vremenom je svaki odjel firme imao po jedan miniračunar i na njega povezane terminale. Takav način rada nazivao se distributed processing (raspodijeljena obrada), jer je svaki odjel bio opremljen vlastitim računarom, umjesto jednog zajedničkog za cijelu firmu.

 

Slika 1: Raspodijeljena obrada pomoću miniračunara

80-ih godina IBM-kompatibilni mikroračunari postaju snažniji i jeftiniji i mogli su izvršavati novije i složenije poslovne programe, u čemu su miniračunari daleko zaostajali. Radnici počinju razmjenjivati diskete s podacima i počinju razvijati vlastite baze podataka, što je dovodilo do velikog problema održanja cjelovitosti podataka. Pojavom LAN-a, došlo se do rješenja ovog problema.

 Najšira moguća definicija LAN-a bi glasila:

 LAN je komunikacijska mreža koju koristi jedna organizacija na ograničenom području, što joj omogućava dijeljenje informacija i resursa (izvora).

 Pojava LAN-a, dijeljenje hardverskih i softverskih resursa doveli su i do razvijanja za to često korištenog hardvera i do pojave različitih rješenja vezanih za olakšanje rada u mrežama. Razvijaju se NIC (Network Interface Cards) – mrežne kartice, hubovi (sklopovi za ožičenje), switchevi (preklopnici), javlja se RAID (Redundant Array of Inexpensive Disks – niz jeftinih diskova s viškom) u tehnologiji mrežnog spremanja podataka, zatim UPS-ovi (Uninteruptible Power Supply) – neprekidni izvori napajanja...

 Također se razvijaju razne vrste mrežnog komuniciranja od kojih je i danas među najpopularnijim i najkorištenijim e-mail (elektronska pošta), diferenciraju se i nova zanimanja vezana za LAN-ove, kao što je administrator mreže itd.