Simple Mail Transfer Protocol
SMTP omogućava prenos poruka između hostova, koristi TCP kao protokol za transport. SMTP je protokol koji može i da šalje i da prima poštu, međutim u praksi se za preuzimanje pošte koristi POP3, ili ređe IMAP. SMTP definiše format poruke i metode koje će se koristiti za transfer poruka između računara. SMTP kod klijenta inicira konekciju sa SMTP-om kod severa. Klijent koristi slučajno izabran port iznad 1024-og i konektuje se na port 25 SMTP servera. Server na to odgovara porukom 220<Ready>. SMTP klijent zatim zahtjeva uspostavljanje sesije slanjem komande HELLO, na koju server odgovara 250<OK>. Klijent informiše servera sa komandom MAIL FROM: <ovde se nalazi vaša e-mail adresa>, na šta server odgovara sa 250<OK>. SMTP klijent šalje informaciju o osobi koja bi trebala da primi mail sa komandom RCP TO: < adresa primaoca>. Ukoliko ima viša primalaca, komanda RCP TO: se ponavlja za svakog pojedinačno, a za svakog server odgovara sa 250<OK>. Nakon toga klijent šalje komandu DATA kojom obavještava servera da je spreman za prenos poruke, server i na to odgovara potvrdno. Nakon prenosa, SMTP klijent šalje komandu QUIT kojom zatvara SMTP sesiju, na koju server odgovara sa 221<Closing>. Ako ima još poruka za slanje, serveru se šalje MAIL FROM: komanda.
Attachmenti ili dodatne datoteke koje se mogu slati sa mailom( i primati također) moraju se kodirati iz binarnog u tekstualni format pogodan za SMTP prenos. Klijent koji ih prima ih ponovo dekodira u binarni format. Postoje tri sistema za kodiranje: BinHex, uuencode/uudecode i Multipurpose Internet Mail Extensions ili MIME.
Post Office Protocol 3
POP3 se najčešće koristi kao protokol za preuzimanje pošte. U početku se za preuzimanje pošte koristio SMTP i to je funkcionisalo dobro u sredini gde su svi računari bili na istoj mreži. Danas je situacija drugačija, mnogo ljudi se konektuje sa e-mail serverima čirom svijeta. Ta potreba je i pokrenula razvoj posebnog protokola poput POP3.
POP3 server čuva mailove sve dok se korisnik ne konektuje na server i preuzme ih. Neki POP3 klijenti se mogu konfigurisati tako i da ostavljaju mailove na serveru.
Sesija počinje konektovanjem POP3 klijenta na port 110 POP3 servera. Server na to šalje pozdravnu poruku. Poslije toga slijedi razmjena komandi i odgovora. Klijent mora da se identifikuje sa komandama USER<korisničko ime> i PASSWORD<vaša lozinka>. Nakon toga se izvršava par komandi, slično kao i kod SMTP-a, a poslije svake slijedi odgovor od POP3 servera. Sesija se zatvara slanjem QUIT komande od strane POP3 klijenta.
IMAP je noviji protokol za preuzimanje mailova sa servera. Ovaj protokol nije toliko u upotrebi kao POP3, ali posjeduje više funkcija. IMAP klijenti ne šalju cjelokupan sadržaj mail poruke, već samo kratak meni poruka, čime se dobija na brzini. Omogućava hijerarhijski poredak poruka na serveru. IMAP poruke su smještene na centralnom serveru (a ne lokalno kao kod POP3), pa se porukama može pristupiti sa više IMAP klijenata. Za razliku od POP3 protokola koji podržava samo online mod, IMAP podržava i online i offline mod.
Gdje ih najčešće možete sresti?