Prvo što treba objasniti je pojam rutiranja. Rutiranje je prenošenje paketa informacija sa jednog mrežnog segmenta na drugi. Rutiranje se često zna upoređivati sa terminom bridging (premošćivanje) koji koristi uređaje zvane mostovi ili bridge. Bridge je uređaj koji ispituje hardversku odredišnu adresu paketa i na osnovu tabela hardverskih adresa prosleđuje ili odbacuje paket. Bridgevi se koriste da povežu mreže kojima se upravlja lokalno. Ruter je inteligentniji uređaj, može donositi dodatne odluke, poput odabiranja najbolje rute ka odredištu. Ovime se rute mogu mijenjati i uslučaju da jedna ne funkcioniše, može se prebaciti na drugu i osigurati uspješan prijem podataka. Ruterima se mogu povezati i lokalne i remote mreže.
Ruteri koriste metriku radi utvrđivanja najbolje rute ka odredištu. Metrika može biti cijena ili vrijednost dodjeljena kao osobina za mrežni link. Metrika ima više parametara, od kojih su uobičajeni:
Broj hopova -ovo je najčešća metrika koja se primjenjuje. Jednostavno gledano, jedan hop je jedan ruter, tj. broj hopova je broj rutera kroz koje paket prolazi na putu ka odredištu.
Propusna moć -pokazuje kapacitet mrežnog linka ili veze. Izražava se u bps.
Cijena komunikacije -nekad je osnovni cilj smanjeni troškovi slanja. Ponekad je jeftinije podatke slati preko privatnih linija nego kroz javne komunikacione mreže.
Postoje dve vrste rutiranja, kada govorimo o sistemu konfiguracije rutiranja na mreži: statičko i dinamičko rutiranje. Statičko se radi u manjim mrežama na kojima rijetko dolazi do promjene u konfiguraciji mreže. Ukoliko neki dio mreže otkaže ili se izvrši promjena u konfiguraciji, mreža se mora ručno konfigurisati.
Kod dinamičkog rutiranja postoji automatsko kretanje ruting tabela koje opisuju konfiguraciju mreže. Ukoliko dođe do neke promjene u rasporedu rutera ili u mreži, to se zapisuje u ruting tabelu. Ona putuje mrežom i prenosi informaciju o promjeni do svakog rutera koju će on iskoristiti idući put pri proračunavanju rute.
Ruting tabele postoje na svakom ruteru. Na njima su zapisi o adresama hostova i drugih rutera. Kada paket stigne do rutera, on gleda odredišnu adresu. Ako je odredišni host na istoj mreži, on paket šalje direktno njemu. Ako ne, on gleda prvi dio odredišne IP adrese i iz toga, na osnovu informacija koje ima u svojoj ruting tabeli, proračunava koji je dodtupni ruter najbliži traženom hostu i prosleđuje paket njemu. Kada se paket šalje hostu direktno, ruting je direktan. Kada se prosleđuje drugom ruteru, u pitanju je indirektni ruting.