 |
Opis:
Platon (427-347. prije Hrista) je pripadao jednoj od najuglednijih aristokratskih porodica. Po ocu Aristonu vodio je porijeklo od plemena Korda, posljednjeg atinskog kralja, a po majci Periktioni od Solonove loze. Pravo ime mu je bilo Aristokle, a Platon (plećat, širok) mu je bio nadimak.
Prvi Platonov učitelj bio je Kratil, pripadnik Heraklitove škole, a poslije je slijedio misao Elejskih filozofa. U mladosti upoznao je još i spise starijih mislilaca jonske kosmologije i Anaksagore. Naročito je volio aritimetiku i geometriju što svjedoči natpis na ulasku u Akademiju (koji spominje Filipon ) (: Mηδείς άγεωμέτρητος είσίτω (= Niko neka ne ulazi ko ne zna geometriju). Najveći uticaj na njegovo djelovanje imao je Sokrat.
Doba u kom Platon živi jeste doba opadanja atinske moći.
( 431-404 - Peloponeski rat i vlast neposredno poslije aristokratsko- diktatorskog režima Tridesetorice) koja je uticala na njegovu misao o nesavršenstvu i nepovjerenju u čovjeka i potrebu države da usavrši ili dovede u red u granice zakona slabosti pojedinca.
Prisutna diktatorska vlast uticala je da se Platon ne bavi aktivno politikom, a i Sokratovo stradanje kao prelomna tačka dali su odrednice kako treba voditi život i kretati se na tom putu. (Pogledati u tzv. Sedmom pismu, gdje Platon navodi razloge odustajanja od političke aktivnosti). Uslijedila su putovanja sve do otvaranja filozofsko -političke škole, koja je bila način da se istim poslovima bavi ne aktivno, ali da ih ne napusti. U Akademiji (osnovana oko 385. godine prije Hrista i postojala je gotovo 1000 godina), smještenoj u vrtu posvećenom heroju Akademu, okupio je mladiće iz svih krajeva Grčke. (Navodi se da su i dvije žene u muškoj odjeći dolazile i učestvovale u radu: Lastenija iz Mantineje i Aksioteja iz Flijunta).
Namjera je bila da se u zajedničkom radu u zajednici po uzoru na organizaciju pitagorejskog saveza pripremi sprovođenje politike i stvaranje države koja će preporoditi čovječanstvo i stvoriti savršenog čovjeka i tako ostvariti sreću na zemlji. Škola se izdržavala redovnim prilozima učenika. Sa svojim učenicima učitelj je svakodnevno boravio u učionici. U njoj nije bilo tajanstvenih rituala nit je bila odvojena od svijeta - bila je organizovana poput porodice .
Osnovni ideal kojem je Akademija težila u radu sa učenicima može se, po mišljenju M. N. Đurića, obilježiti kao vladanje uma i vrline kako u životu pojedinca tako i u životu države.
Na radu u Akademiji Platon je ostao do smrti.
Platonovo učenje imalo je veliki uticaj, a njegovo praktično političko iskustvo stvorilo je veličanstvenu političku teoriju koja nije doživjela svoje ostvarenje.
Kada se njegov život i delo osmotre u obrnutoj perspektivi vidi se da su etička politika i politička etika bile glavna sila koja je upravljala njegovim mišljenjem i osjećanjem, njegovim snovima i njegovim radom. Njegov poslednji razgovor u poslednje veče njegova života simboličan je kao i Geteova poslednja reč. Mada se tresao od groznice , primio je u posetu jednog Haldejca i neku tračku frulašicu da se zabave njenom svirkom. kada je ona pogrešila u taktu, on joj je takt dao prstom i obradovao se kad mu je gost napomenuo da se samo Heleni razumevaju u meru i ritam, a ona je pogrešila kao varvarka (Ind. Acad. pg. 13 Mekler). To je Platon u stvari osećao kao svoju misao: da u poremećenom i haotičnom društvu uspostavi meru, red i sklad. (Đurić, 1987: 327)
Najznačajniji Platonovi spisi su:
- tzv. sokratovski period-Ijon, Odbrana Sokratova, Hipija
- prelazni period pod uticajem orfičkog kulta-Protagora , Gorgija, Menon, Kratil
- zrelo doba- Gozba(O ljubavi), Fedar ( O ljepoti), Fedon( O duši) i Država ( O pravičnosti)
- pozni period- Parmenid( O idejama), Sofist (O znanju), Fileb, Timaj, Teetet, Državnik i Zakoni
|
