Marija Sklodovska Kiri (Marie Sklodowska Curie) je rođena u Varšavi 7. novembra 1867. kao ćerka srednjoškolskog profesora. Dobila je osnovno obrazovanje u loklanim školama i malo naučne obuke od svog oca. Uključila se u studentsku revolucionarnu organizaciju i napustila Varšavu, koja je u to vrijeme bila pod ruskom dominacijom i otišla u Krakov, koji je bio pod austrijskom vlašću. 1891. odlazi u Pariz da nastavi studiranje na Sorboni gdje je studirala fiziku i matematiku. Tu je 1894. upoznala Pjera Kirija (Pierre Curie), profesora na fakultetu fizike, koji se njom oženio sljedeće godine. Naslijedila je muža na čelu laboratorije za fiziku na Sorboni, dobila zvanje doktora nauka 1903. i nakon tragične smrti Pjera Kirija 1906. je zauzela njegovo mjesto profesora fizike na Sorboni i to je prvi put da je žena obavljala tu funkciju. Takođe je postala direktor Kiri laboratorije u sklopu Radijskog instituta na pariskom univerzitetu, osnovanog1914.

Njena rana istraživanja, zajedno s mužem, je često radila pod teškim okolnostima, jer je laboratorija bila slabo opremljena, a i oboje su morali da rade puno kao predavači na fakultetu da bi obezbjedili sebi sredstva za život. Otkriće radiaktivnosi Henrija Bekerela (Henry Becquerel) 1896. je inspirisalo Kirije u njihovim izvanrednim istraživanjima i analizama koje su dovele do izolovanja polonijuma, koji je dobio ime po otadžbini Marije Kiri, i radijuma. Iz velike mase uranskom smolinca hemijskim putem je izolovala vrlo malu količinu novog elementa radijuma, koji je milion puta radioaktivniji od urana (1898).

Tokom svog života, Marija Kiri je aktivno zastupala upotrebu radijuma da ublaži patnje i tokom Prvog svjetskog rata, uz pomoć ćerke Irene, lično se posvetila ovom dodatnom radu. Uspjela je i osnovati laboratoriju za radioaktivnost u varšavi, te joj je američki predsjednik Huver (Hoover) donirao 50,000 dolara da kupi radijum za upotrebu u laboratoriji u Varšavi.

Naučnici širom svijeta su visoko poštovali Mariju Kiri, koja je bila tiha, dostojanstvena i skromna. Bila je član Conseil du Physique Solvay od 1911. do smrti, a od 1922. je bila član Komiteta intelektualne saradnje Lige naroda. Njen rad je zapisan u mnogobrojnim naučnim žurnalima i ona je autor mnogih naučnih knjiga.

Značaj rada Marije Kiri se vidi i u mnogim nagrada koje su joj dodijeljene. Zajedno s mužem, je dobila Nobelovu nagradu za fiziku, koju su dijelili sa Henrijem Bekerelom. 1911. je dobila drugu Nobelovu nagradu, ovaj put za hemiju, za njen rad na radioaktivnosti. Takođe je zajedno s mužem dobila Devijevu medalju kraljevskog društva 1903., a 1921. američki predsjednik Harding dao jedan gram radijuma za njen doprinos nauci.

Starija ćerka Marije Kiri, Irena se 1926. udala za Frederika Joliota, te su i oni zajedno primili Nobelovu nagradu za hemiju 1935. Mlađa ćerka Eva se udala za američkog diplomatu i kao direktor Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija je primila Nobelovu nagradu za mir u Oslu 1965. Ona je i autor poznate biografije svoje majke, Madame Curie, koja je prevedena u više jezika.

Nakon kratke bolesti Marija Kiri je umrla u Savoju, u Francuskoj, 4. jula 1934.

 

Izvor: http://nobelprize.org/chemistry/laureates/1911/marie-curie-bio.html